OD NAJHRABRIJEG SINDIKALCA SRBIJE – JAVNO DO NAJVEĆE SINDIKALNE BUDALE IZA LEĐA

OD NAJHRABRIJEG SINDIKALCA SRBIJE – JAVNO DO NAJVEĆE SINDIKALNE BUDALE IZA LEĐA

Želim javno da se „zahvalim“ dvojici mojih dugogodišnjih „učitelja“ —

Željku Veselinoviću, predsedniku USS Sloga,

i Dejanu Krstoviću, direktoru carine Beograd, koji je u periodu o kom govorim bio politički komesar SNS u JKP GSP Beograd.

Prema mom ličnom uverenju i svemu što sam proživeo u GSP-u, progon koji sam prolazio bio je rezultat poklapanja njihovih ličnih interesa.

Veselinoviću je, radi sopstvene medijske promocije, bila potrebna „žrtva fašističkog režima SNS“, lik na kome će graditi svoj narativ otpora, a ne svoj rad.

Krstoviću je odgovaralo da na mom primeru zastraši ostale radnike i drži ih pokornim, da svima pokaže šta se dešava ako neko postavi pitanja koja „nisu dozvoljena“.

Tako su jedan dobijao svoju „žrtvu za medije“, a drugi instrument straha.

To je — po svemu što sam proživeo — bio njihov stvarni sporazum, ne onaj formalni.

Toliko su se sinhronizovali u tom „vaspitavanju“ da su ponekad ličili na porodicu… samo i dalje ne znam ko je tata, a ko mama u tom njihovom političko-sindikalnom braku po interesu.

Dok su me premeštali da čistim VC-e, izbacivali iz upravne zgrade i pokušavali da me slome — bili su uvereni da kontrolišu moju sudbinu.

A onda je došla stvarnost koju nisu očekivali: kao predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije, potpisujem međudržavni sindikalni sporazum sa Sindikatom Ruske Federacije u Skupštini Srbije, i dobijam zvaničan poziv za priključenje WFTU, najstarijoj svetskoj radničkoj federaciji.

Oni su mislili da mi zatvaraju vrata — a u stvari su me gurnuli van njihovih uskih lokalnih kombinacija, u prostor gde se grade partnerstva između država i svetskih sindikalnih centara.

Zato im se iskreno „zahvaljujem“.

Bez njihovih poniženja i isključenja — ne bi bilo Saveza slobodnih sindikata Srbije, niti bih danas bio čovek koji potpisuje međudržavne sporazume i prima poziv da pristupi WFTU.

Aleksić Nebojša, predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

OT SAMOGO SMELOGO SINDIKALISTA SERBII – PUBLIČNO K SAMЫM BOLЬŠIM SINDIKALЬNЫM DURAKAM ZA SPINOЙ

Hoču publično «poblagodaritь» dvuh moih mnogoletnih «nastavnikov» —

Želьko Veselinoviča, predsedatelя USS Sloga,

i Deяna Krstoviča, direktora belgradskoй tamožni, kotorый v tot period bыl političeskim komissarom SNS v GSP Belgrad.

Po moemu ličnomu ubeždeniю i po opыtu, perežitomu v GSP, presledovanie protiv menя vozniklo ne samo po sebe.

Veselinovič nuždalsя v „žertve fašistskogo režima SNS“ dlя sobstvennoй mediйnoй vыgodы, dlя roli mučenika i borca, kotoruю on ne mog opravdatь delom.

Krstoviču že bыlo vыgodno pokazatь na moёm primere, kak nakazыvaюt teh, kto zadaёt „zapreщёnnыe voprosы“, — čtobы deržatь vseh rabotnikov zapugannыmi i pokornыmi.

Tak interesы sovpali: odin polučal „mediйnuю žertvu“, drugoй — instrument ustrašeniя.

Эto — po tomu, čto я uvidel i perežil — bыl ih nastoящiй dogovor, a ne formalьnыe titulы.

Ih soglasovannostь vыglяdela počti kak semeйnый soюz… hotя я do sih por ne ponimaю, kto u nih otec, a kto matь v эtom brake politiko-profsoюznogo rasčёta.

Kogda menя vыgonяli, unižali i otpravlяli čistitь tualetы, oni dumali, čto deržat situaciю pod kontrolem.

No realьnostь okazalasь inoй: kak predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii, я podpisыvaю mežgosudarstvennoe profsoюznoe soglašenie s Profsoюzom Rossiйskoй Federacii v parlamente Serbii i polučaю oficialьnoe priglašenie prisoedinitьsя k WFTU.

Oni predpolagali, čto zakrыvaюt mne dveri — no na samom dele podtolknuli menя daleko za predelы ih melkih kombinaciй, tuda, gde stroяtsя partnёrstva meždu stranami i mirovыmi profcentrami.

Vot počemu я «blagodarю» ih.

Bez ih presledovaniй i isklюčeniй ne suщestvovalo bы Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii, i я ne bыl bы čelovekom, kotorый segodnя podpisыvaet mežgosudarstvennыe soglašeniя i polučaet priglašenie vstupitь v WFTU.

Alekcič Neboйša, predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

FROM THE BRAVEST TRADE UNIONIST IN SERBIA – PUBLICLY TO THE BIGGEST TRADE-UNION FOOLS BEHIND MY BACK

I want to publicly “thank” two of my long-term “mentors” —

Željko Veselinović, President of USS Sloga,

and Dejan Krstović, Director of Belgrade Customs, who at the time served as the SNS political commissar inside GSP Belgrade.

Based on my personal experience inside GSP, the persecution I faced was not random.

Veselinović needed a “victim of the fascist SNS regime” to promote himself in the media, a ready-made martyr to build his narrative on.

Krstović needed an example to intimidate the workforce and keep them obedient, to show what happens to anyone who asks the questions they don’t want asked.

Their interests aligned perfectly: one got his “media victim,” the other got his instrument of fear.

That — from everything I witnessed — was their real agreement.

Their coordination was so seamless it sometimes resembled a family arrangement… though I still cannot tell which one plays the father and which the mother in that marriage of convenience.

While they were expelling me, humiliating me and sending me to clean toilets, they believed they were shaping my fate.

But the outcome was very different: as President of the Union of Free Trade Unions of Serbia, I now sign inter-state trade-union agreements with the Trade Union of the Russian Federation inside the Parliament of Serbia, and I have received an official invitation to join the WFTU.

They thought they were closing doors — but in reality they pushed me far beyond their small local games, into the space where states and global labor federations build partnerships.

That is why I “thank” them.

Without their persecution and exclusions, there would be no Union of Free Trade Unions of Serbia, nor would I be the man who signs inter-state agreements and receives an invitation to accede to the WFTU.

Aleksić Nebojša, President of the Union of Free Trade Unions of Serbia