Posle Madura – neka se spremi Vučić

Posle Madura – neka se spremi Vučić

Od 1944. godine, UDBA predstavlja kičmu političkog sistema u Srbiji — trajnu mrežu koja kontroliše ključne političke, bezbednosne i privredne tokove, bez obzira na formalne podele na vlast, tzv. opoziciju ili javnu sferu. Ta privredno-politička kičma, sastavljena od tajkuna, parabezbednosnih struktura i partijskih kadrova, decenijama je nosilac krupnih mahinacija i pranja novca, iz kojih se finansiraju vladajuće strukture i njihovi sateliti.

Ta struktura danas ulazi u zonu pritiska. Proces je započet uvođenjem američkih sankcija pojedinim srpskim firmama koje sarađuju sa Ruskom Federacijom, što je javno vidljivo u bazi Kancelarije za kontrolu strane imovine SAD (OFAC). U političkim i diplomatskim krugovima sve otvorenije se govori da bi naredni korak mogli biti individualizovani potezi — sankcije usmerene ne na apstraktne sisteme, već na konkretne nosioce moći unutar aktuelnog režima, dugogodišnje lojaliste Aleksandra Vučića.

Ključno pitanje glasi: šta se dešava kada sankcije prestanu da budu geopolitički koncept, a postanu lična sudbina?

Prva reakcija je gotovo uvek paradoksalna — još glasnija javna lojalnost. Potencijalno sankcionisani funkcioneri pojačavaju retoriku odbrane režima, pozivaju se na patriotizam, zavere i spoljne neprijatelje. Ali ispod površine počinje nešto mnogo opasnije: egzistencijalna panika.

Sankcije ne pogađaju ideologiju. One pogađaju imovinu, finansijske tokove, slobodu kretanja i porodičnu sigurnost. U toj fazi počinje tiho pucanje piramide vlasti. Akteri koji su delovali monolitno počinju da razmišljaju individualno — traže posrednike, pravne izlaze i kanale komunikacije ka Zapadu, grade alibije i preraspodeljuju odgovornost.

Sledi faza koju režim naziva „izdajom“, a koja u praksi izgleda mnogo prizemnije: selektivna saradnja, kontrolisana curenja informacija i diskretni dogovori o ličnom spasu. Prvi popuštaju oni koji imaju najviše da izgube — imovinu u inostranstvu, decu van zemlje i poslovne interese izvan domaćeg sistema. Ideološki najglasniji lojalisti po pravilu pucaju poslednji; pragmatični prvi.

Prelomni trenutak nastaje kada postane jasno da vrh vlasti nije u stanju da zaštiti sopstvene nosioce sistema — da ne može da ih skine sa lista, deblokira račune ili obezbedi normalan život van zemlje. Tada se urušava ključni mit autoritarne vlasti: mit o svemoći i apsolutnoj kontroli.

Piramida ne pada odmah, ali postaje nestabilna. Najveća opasnost za ovakve sisteme ne dolazi spolja, već iznutra — kroz kalkulaciju, povlačenje i raspad poverenja. Kada lojalnost prestane da se isplati, vlast više ne počiva na ideologiji, već na strahu. A strah je kratkog daha.

U autoritarnim sistemima lojalnost nije vrednost, već valuta. Dok se isplati — traje. Kada postane skuplja od ćutanja, sistem počinje da se lomi sam od sebe.

Javna baza sankcija OFAC:

[https://sanctionssearch.ofac.treas.gov](https://sanctionssearch.ofac.treas.gov)

Aleksić Nebojša

predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

Posle Maduro — pustь gotovitsя Vučič

S 1944 goda UDBA яvlяetsя hrebtom političeskoй sistemы Serbii — ustoйčivoй setью, kontroliruющeй klюčevыe političeskie, silovыe i эkonomičeskie processы vne zavisimosti ot formalьnogo položeniя eё učastnikov. Эtot эkonomiko-političeskiй hrebet, sostoящiй iz oligarhov, parasilovыh struktur i partiйnыh kadrov, desяtiletiяmi obespečival masštabnыe shemы i otmыvanie sredstv, za sčёt kotorыh finansirovalasь vlastь i eё satellitы.

Segodnя эta sistema vhodit v fazu davleniя. Process načalsя s vvedeniя SŠA sankciй protiv otdelьnыh serbskih kompaniй, sotrudničaющih s Rossiйskoй Federacieй, čto zafiksirovano v otkrыtoй baze OFAC. V političeskih i diplomatičeskih krugah vsё čaщe obsuždaetsя vozmožnostь personalizirovannыh sankciй — napravlennыh ne protiv abstraktnыh mehanizmov, a protiv konkretnыh nositeleй vlasti vnutri režima Aleksandra Vučiča.

Klюčevoй vopros prost: čto proishodit, kogda sankcii perestaюt bыtь geopolitičeskim instrumentom i stanovяtsя ličnoй sudьboй?

Pervaя reakciя počti vsegda paradoksalьna — demonstrativnoe usilenie publičnoй loяlьnosti. Potencialьno sankcioniruemыe funkcionerы usilivaюt zaщitnuю ritoriku, apelliruюt k patriotizmu i vnešnim ugrozam. No pod poverhnostью narastaet эkzistencialьnaя trevoga.

Sankcii bьюt ne po ideologii, a po sobstvennosti, finansam, svobode peredviženiя i semьяm. Na эtom эtape načinaetsя tihiй raspad piramidы vlasti. Ranee monolitnыe aktorы načinaюt deйstvovatь individualьno, iskatь posrednikov, юridičeskie vыhodы i vnešnie kanalы, formiruя alibi i perekladыvaя otvetstvennostь.

Sleduющiй эtap — to, čto režim nazыvaet «predatelьstvom», a na praktike vыražaetsя v vыboročnom sotrudničestve, kontroliruemыh utečkah i neglasnыh dogovorёnnostяh o ličnom spasenii. Pervыmi ustupaюt te, komu estь čto terяtь — zarubežnaя sobstvennostь, deti za graniceй, biznes-interesы vne stranы.

Perelom nastupaet, kogda stanovitsя očevidno, čto verhuška vlasti ne sposobna zaщititь sobstvennыh opornыh aktorov. V эtot moment rušitsя mif o vsesilii i totalьnom kontrole. Piramida vlasti ne padaet mgnovenno, no terяet ustoйčivostь, i každый načinaet iskatь vыhod ranьše drugih.

Glavnaя ugroza takim sistemam ishodit ne izvne, a iznutri — čerez rasčёt, otstuplenie i raspad doveriя. Kogda loяlьnostь perestaёt okupatьsя, vlastь deržitsя ne na ideologii, a na strahe. A strah vsegda nedolgovečen.

Javna baza sankcija OFAC:

[https://sanctionssearch.ofac.treas.gov](https://sanctionssearch.ofac.treas.gov)

Aleksić Neboйša

predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

After Maduro — Vučić Next?

Since 1944, Serbia’s UDBA security apparatus has functioned as the backbone of the political system — a durable network controlling key political, security and economic processes regardless of formal institutional roles. This politico-economic backbone, composed of tycoons, para-security structures and party loyalists, has for decades sustained large-scale schemes and money-laundering operations that financed those in power and their satellites.

That structure is now entering a phase of pressure. The process began with U.S. sanctions imposed on certain Serbian companies cooperating with the Russian Federation, visible in the public OFAC database. In political and diplomatic circles, there is growing discussion of possible individualized sanctions — aimed not at abstract systems, but at specific power-holders within Aleksandar Vučić’s regime.

The key question is this: what happens when sanctions cease to be a geopolitical concept and become a personal fate?

The initial response is often paradoxical — louder public loyalty. Potentially sanctioned officials intensify regime-defending rhetoric, invoke patriotism and foreign threats. Beneath the surface, however, existential anxiety begins to grow.

Sanctions do not strike ideology; they strike assets, financial flows, mobility and families. At that stage, the power pyramid begins to crack quietly. Actors once perceived as monolithic start calculating individually, seeking intermediaries, legal exits and external channels, shifting responsibility and constructing alibis.

What the regime labels “betrayal” follows — in reality a phase of selective cooperation, controlled leaks and discreet arrangements for personal survival. Those with the most to lose — foreign assets, children abroad and external business interests — move first. Ideological loyalists tend to break last; pragmatists first.

The decisive moment comes when it becomes clear that the top of the regime cannot protect its own pillars — cannot remove names from sanction lists, unblock accounts or guarantee life beyond the country’s borders. At that point, the myth of omnipotence collapses.

The pyramid does not fall overnight, but it becomes unstable. The greatest threat to such systems comes from within — through calculation, withdrawal and the erosion of internal trust. When loyalty stops paying off, power rests not on ideology but on fear. And fear is short-lived.

In authoritarian systems, loyalty is a currency, not a value. Once it becomes more expensive than silence, the system begins to break itself apart.

Javna baza sankcija OFAC:

[https://sanctionssearch.ofac.treas.gov](https://sanctionssearch.ofac.treas.gov)

Aleksić Nebojša

President of the Union of Free Trade Unions of Serbia