RADNICI JKP GSP BEOGRAD – OSNOVNA NETO ZARADA NA NIVOU MINIMALNE ZARADE

RADNICI JKP GSP BEOGRAD – OSNOVNA NETO ZARADA NA NIVOU MINIMALNE ZARADE

Savez slobodnih sindikata Srbije obraća se javnosti povodom Odluke o koeficijentima i novčanim iznosima osnovne neto zarade u JKP GSP Beograd (06.02.2026.), kojom se za čitav niz ključnih radnih mesta utvrđuje osnovna neto zarada od 59.399,42 dinara.

Podsećamo javnost: minimalna zarada u Srbiji od 01.01.2026. iznosi 371 dinar neto po radnom času (371 din/sat neto), pa mesečni minimalac varira po broju radnih sati (npr. 160h ≈ 59.360 din, 168h ≈ 62.328, 176h ≈ 65.296, 184h ≈ 68.264). U tom kontekstu, osnovica od 59.399,42 din je praktično na nivou minimalne zarade — odnosno na nivou minimalca u mesecu sa oko 160 radnih sati.

Ovakva osnovica svodi operativna zanimanja — od vozača i mehaničara do održavanja i unutrašnje bezbednosti — na zaradu koja je nedostojna odgovornosti, rizika i tereta posla koji ovi radnici nose.

Posebno naglašavamo: dodaci i naknade ne smeju biti alibi za nisku osnovicu. Oni nisu jednako zagarantovani svima, zavise od rasporeda i uslova rada i ne mogu zameniti stabilnu i dostojanstvenu osnovnu zaradu.

Ovo nije samo pitanje radnika — ovo je i pitanje bezbednosti, pouzdanosti i kvaliteta javnog prevoza. Kada se ključni izvršioci potcenjuju i materijalno urušavaju, posledice su neminovne: odlasci kadra, preopterećenje preostalih, pad održavanja i rast rizika po sistem.

Građaninu Beograda mora biti jasno: kada uđe u prljavo ili nebezbedno vozilo, to nije „karakter radnika“, već posledica modela koji potcenjuje operativu i urušava javnu uslugu iznutra.

Istovremeno, u javnim preduzećima godinama se vidi širenje administrativnih i „savetničkih“ pozicija sa nesrazmerno većim primanjima, dok se radnici koji drže sistem na nogama guraju u bedu. To nije upravljanje — to je demontaža.

Savez upozorava da ovakva politika otvara prostor za opasan pravac: pad kapaciteta javnog prevoza, zatim teza da preduzeće „ne može da obavlja funkciju“, a potom uvođenje privatnih prevoznika i podizvođača kao „rešenja“. Kada se javni sistem oslabi, privatizacija se javnosti predstavlja kao nužnost.

ZAHTEVAMO:

1\. Hitno povećanje osnovne neto zarade nosilaca posla u GSP tako da bude jasno i trajno iznad minimalne zarade i u skladu sa odgovornošću radnih mesta.

2\. Potpunu javnu transparentnost: platni razredi/koeficijenti, sistematizacija, broj izvršilaca i ukupna masa zarada po sektorima — operativa, održavanje, administracija, upravljanje.

3\. Zaustavljanje širenja paralelnih struktura i fiktivnih radnih mesta na štetu operative.

4\. Moratorijum na bilo kakvo prepuštanje linija privatnim prevoznicima kao „privremenu meru“ dok se ne normalizuju uslovi rada i ne popune radna mesta.

5\. Garanciju javnog interesa: depoi, garaže i ključna infrastruktura GSP moraju ostati u funkciji javnog prevoza, uz javnu kontrolu i bez tihe prenamene u komercijalne projekte.

Ovo nije pitanje jedne firme. Ovo je pitanje da li Beograd ima javni prevoz kao javnu uslugu — ili kao plen interesnih grupa.

Nebojša Aleksić, predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

RABOTNIKI GKP GSP BELGRAD — BAZOVAЯ ČISTAЯ ZARPLATA NA UROVNE MINIMALЬNOЙ

Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii obraщaetsя k obщestvennosti v svяzi s rešeniem o koэfficientah i razmerah bazovoй čistoй zarabotnoй platы v GKP GSP Belgrad (06.02.2026), kotorыm dlя širokogo rяda klюčevыh dolžnosteй ustanovlena bazovaя čistaя zarplata 59 399,42 dinara .

Napominaem: minimalьnaя zarabotnaя plata v Serbii s 01.01.2026 sostavlяet 371 dinar (netto) za čas (371 din/čas netto), poэtomu mesяčnый minimum zavisit ot količestva časov (naprimer: 160č ≈ 59 360 din, 168č ≈ 62 328, 176č ≈ 65 296, 184č ≈ 68 264). V эtom kontekste bazovaя stavka 59 399,42 — эto faktičeski urovenь minimalьnoй zarabotnoй platы, to estь urovenь minimalki v mesяce primerno so 160 rabočimi časami.

Takaя bazovaя stavka priravnivaet operativnыe professii — ot voditeleй i mehanikov do obsluživaniя i vnutrenneй bezopasnosti — k oplate, ne sootvetstvuющeй otvetstvennosti, risku i nagruzke эtih rabot.

Podčerkivaem: nadbavki i doplatы ne mogut bыtь opravdaniem nizkoй bazovoй stavki. Oni ne garantirovanы vsem odinakovo, zavisяt ot grafikov i usloviй truda i ne zamenяюt stabilьnuю i dostoйnuю bazovuю zarplatu.

Эto vopros ne tolьko rabotnikov — эto vopros bezopasnosti, nadežnosti i kačestva obщestvennogo transporta. Kogda klюčevыe ispolniteli sistemno obescenivaюtsя, posledstviя neizbežnы: uhod kadrov, peregruzka ostavšihsя, padenie obsluživaniя i rost riskov dlя sistemы.

Graždanam Belgrada dolžno bыtь яsno: grяznый ili nebezopasnый transport — эto ne «harakter rabotnikov», a rezulьtat modeli, kotoraя nedoocenivaet operacionnuю rabotu i razrušaet obщestvennuю uslugu iznutri.

Odnovremenno v obщestvennыh predpriяtiяh godami rastut administrativnыe i «sovetničeskie» dolžnosti s nesorazmerno bolee vыsokimi dohodami, togda kak te, kto deržit sistemu na nogah, zagonяюtsя v bednostь. Эto ne upravlenie — эto demontaž.

Soюz predupreždaet: takaя politika otkrыvaet putь k opasnoй traektorii — sniženie vozmožnosteй obщestvennogo perevozčika, zatem tezis, čto predpriяtie «ne spravlяetsя», i posle эtogo vvod častnыh perevozčikov i podrяdčikov kak «rešeniя». Kogda obщestvennaя sistema oslablena, privatizaciя podaetsя obщestvu kak neizbežnostь.

MЫ TREBUEM:

1\. Sročnogo povыšeniя bazovoй čistoй zarplatы klюčevыh rabotnikov GSP do urovnя, ustoйčivo prevыšaющego minimalьnuю zarabotnuю platu i sootvetstvuющego otvetstvennosti.

2\. Polnoй publičnoй prozračnosti: razrяdы/koэfficientы, sistematizaciя, čislennostь i obщiй fond oplatы po sektoram — operativa, obsluživanie, administraciя, upravlenie.

3\. Prekraщeniя razrastaniя parallelьnыh struktur i fiktivnыh dolžnosteй za sčet operativnogo truda.

4\. Moratoriя na peredaču maršrutov častnikam pod vidom «vremennыh mer» do normalizacii usloviй truda i ukomplektovaniя štata.

5\. Garantiй obщestvennogo interesa: depo, garaži i klюčevaя infrastruktura dolžnы ostavatьsя v funkcii obщestvennogo transporta pod obщestvennыm kontrolem, bez skrыtoй pereprofilizacii pod kommerčeskie proektы.

Эto vopros ne odnoй kompanii. Эto vopros — budet li u Belgrada obщestvennый transport kak obщestvennaя usluga ili kak trofeй interesnыh grupp.

Neboйša Aleksič, predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

WORKERS OF GSP BELGRADE — BASE NET PAY SET AT MINIMUM-WAGE LEVEL

The Free Trade Union Confederation of Serbia addresses the public regarding the decision on coefficients and base net pay amounts in GSP Belgrade (06 Feb 2026), which sets a base net wage of 59,399.42 RSD\*\* for a wide range of key positions.

For clarity: Serbia’s minimum wage as of 01 Jan 2026 is 371 RSD net per hour (371 RSD/hour net), so the monthly minimum varies by hours worked (e.g., 160h ≈ 59,360 RSD, 168h ≈ 62,328; 176h ≈ 65,296; 184h ≈ 68,264). In that context, a base of 59,399.42 RSD is effectively at minimum-wage level, i.e., roughly the minimum for a 160-hour month.

This base rate pushes frontline roles — from drivers and mechanics to maintenance and internal security — into pay that does not match the responsibility, risk, and workload these jobs carry.

We emphasize: allowances and supplements cannot be used as an excuse for a low base wage. They are not equally guaranteed for everyone, depend on scheduling and working conditions, and cannot replace stable and dignified base pay.

This is not only a workers’ issue — it is an issue ofsafety, reliability, and quality of public transport. When essential staff are systematically undervalued, the outcome is predictable: departures, overload on those who remain, weaker maintenance, and higher system risk.

Every citizen of Belgrade should understand: when they enter a dirty or unsafe vehicle, it is not a “worker attitude problem.” It is the consequence of a model that undervalues operations and dismantles a public service from within.

At the same time, public enterprises have for years expanded administrative and “advisory” roles with disproportionately higher pay, while the workers who keep the system running are pushed into hardship. That is not management — it is dismantling.

We warn that such an approach opens the door to a dangerous trajectory: capacity declines, the public is told the operator “cannot perform its function,” and private operators and subcontractors are introduced as the “solution.” Once a public system is weakened, privatization is presented as necessity.

WE DEMAND:

1\. Immediate increases in base net pay for key operational roles in GSP to a level clearly and sustainably above the minimum wage and aligned with job responsibility.

2\. Full public transparency: pay grades/coefficients, systematization, headcount, and total wage mass by sector — operations, maintenance, administration, management.

3\. An end to the expansion of parallel structures and fictitious positions at the expense of frontline operations.

4\. A moratorium on handing routes to private operators under “temporary measures” until working conditions and staffing are normalized.

5\. Protection of the public interest: depots, garages, and critical GSP infrastructure must remain dedicated to public transport under public oversight, without quiet rezoning into commercial projects.

This is not only a company issue. It is a question of whether Belgrade will have public transport as a public service — or as a prize for vested interests.

Nebojša Aleksić, President of the Free Trade Union Confederation of Serbia