ROBOVI: VODA I SUV HLEB — A „GONIČI ROBOVA“: MRS I SLAST

ROBOVI: VODA I SUV HLEB — A „GONIČI ROBOVA“: MRS I SLAST

Savez slobodnih sindikata Srbije ukazuje na mehanizam koji razara JKP GSP Beograd: osnovica za nosioce posla se drži na nivou minimalca, dok se u upravljačko-nadzornom sloju gradi komfor, privilegije i zaštita.

Kada je osnovica baze minimalna, radnik postaje zavisan od dodataka (noćni rad, prekovremeni, stimulacije, raspored). Onaj ko raspoređuje smene i odobrava dodatke faktički drži „korbač“, jer odlučuje da li će radnik imati 10.000–30.000 dinara više ili manje tog meseca.

Kada je štab/komanda znatno bolje plaćena, kupi se lojalnost. Ne zato što su „pametniji“, već zato što su instrument upravljanja: potpisuju, raspoređuju, kažnjavaju, guraju narativ i održavaju političku stabilnost sistema.

Sistem računa na strah i „zamenljivost“ baze: što si bliže minimalcu, lakše te je slomiti („ima ko hoće“), a što si bliže vrhu, zaštićeniji si i motivisan da braniš status kvo.

I kad se kaže: „rukovodioci nose veću odgovornost — zato veća plata“, činjenica ostaje: nosioci posla (vozači, mehaničari, kontrole ispravnosti i bezbednosti) nose direktan rizik po ljude i sistem, a gurnuti su na osnovicu blizu minimalca. To nije nagrađivanje odgovornosti — to je nagrađivanje kontrole.

Ovo nije sistem nagrađivanja odgovornosti, nego sistem nagrađivanja kontrole: osnovica baze je minimalna da bi zavisila od dodataka, a vrh je preoplaćen da bi sprovodio politiku i disciplinu.

Dodatno, Savez prima svedočenja radnika da se šantažom, pritiscima i šikaniranjem kažnjavaju oni koji ne žele da pristupe „samostalnom“ većinskom sindikatu koji „vedri i oblači“ u JKP GSP Beograd, već se opredele za manji sindikat koji nije po volji većinskom sindikatu ili stranačkim strukturama. Radnik ima pravo na sindikalno opredeljenje bez posledica — i to pravo mora biti zaštićeno u praksi, ne samo na papiru.

Nebojša Aleksić, predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

RABЫ: VODA I SUHOЙ HLEB — A «POGONЩIKI RABOV»: MRS I SLADOSTЬ

Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii ukazыvaet na mehanizm, razrušaющiй JKP GSP Belgrade: bazovaя zarabotnaя plata dlя teh, kto realьno deržit sistemu, uderživaetsя na urovne minimuma, togda kak upravlenčesko-nadzornый sloй polučaet komfort, privilegii i zaщitu.

Kogda bazovaя stavka minimalьna, rabotnik stanovitsя zavisimыm ot doplat (nočnыe smenы, sverhuročnыe, «stimulы», grafik). Tot, kto raspredelяet smenы i utverždaet doplatы, faktičeski deržit «knut», potomu čto rešaet, budet li u rabotnika na 10–30 tыsяč dinarov bolьše — ili menьše — v эtom mesяce.

Kogda štab/komanda oplačivaetsя značitelьno vыše, pokupaetsя loяlьnostь. Ne potomu čto oni «umnee», a potomu čto oni — instrument upravleniя: podpisыvaюt rešeniя, raspredelяюt resursы, nakazыvaюt, prodvigaюt nužnый narrativ i uderživaюt sistemu političeski stabilьnoй.

Sistema rassčitыvaet na strah i «zamenяemostь» bazы: čem bliže tы k minimumu, tem legče tebя slomatь («naйdёm drugogo»), a čem bliže k veršine — tem tы zaщiщёnnee i motivirovan zaщiщatь status-kvo.

I kogda zvučit opravdanie: «u rukovoditeleй bolьše otvetstvennosti — poэtomu vыše zarplata», ostaёtsя fakt: te, kto nesёt prяmoй risk dlя lюdeй i bezopasnosti sistemы (voditeli, mehaniki, kontrolь ispravnosti i bezopasnosti), prižatы k bazovoй stavke okolo minimuma. Эto ne nagrada za otvetstvennostь — эto nagrada za kontrolь.

Эto ne sistema voznagraždeniя otvetstvennosti, a sistema voznagraždeniя kontrolя: baza deržitsя na minimalьnoй stavke, čtobы zavisetь ot doplat, a verh pereoplačivaetsя, čtobы provoditь politiku i disciplinu.

Krome togo, Soюz polučaet svidetelьstva rabotnikov o tom, čto davleniem, šantažom i pritesneniяmi nakazыvaюt teh, kto ne hočet vstupatь v dominiruющiй «nezavisimый» profsoюz, kotorый faktičeski «rešaet vsё» v JKP GSP Belgrade, a vыbiraet menьšiй profsoюz, neugodnый dominiruющemu profsoюzu ili partiйnыm strukturam. Rabotnik imeet pravo na svobodnый profsoюznый vыbor bez posledstviй — i эto pravo dolžno bыtь zaщiщeno na praktike, a ne tolьko na bumage.

Neboйša Aleksić, predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

SLAVES: WATER AND DRY BREAD — WHILE THE “SLAVE DRIVERS” GET BITTERNESS AND SWEETNESS

The Confederation of Free Trade Unions of Serbia points to a destructive mechanism inside JKP GSP Belgrade: the base wage for the people who keep the system running is pushed down toward the minimum, while the managerial-supervisory layer is built around comfort, privileges, and protection.

When the base wage is minimal, workers become dependent on add-ons (night shifts, overtime, “incentives,” scheduling). Whoever controls shifts and approves add-ons effectively holds the “whip,”because they decide whether a worker ends the month with 10,000–30,000 dinars more — or less.

When the “command staff” is paid far above the rest, loyalty is purchased. Not because they are “smarter,” but because they function as an instrument of control: they sign decisions, allocate, punish, push narratives, and keep the system politically stable.

The system relies on fear and the “replaceability” of the base: the closer you are to the minimum, the easier you are to break (“we’ll find someone else”); the closer you are to the top, the more protected you are — and the more motivated you become to defend the status quo.

And when the excuse appears — “management carries more responsibility, so they earn more” — one fact remains: the people who carry direct risk for lives and system safety (drivers, mechanics, safety/roadworthiness control) are forced into a base wage near the minimum. This is not rewarding responsibility; it is rewarding control.

This is not a system that rewards responsibility — it rewards control: the base wage is kept minimal to enforce dependence on add-ons, while the top is overpaid to enforce politics and discipline.

In addition, the Confederation receives testimonies from workers that pressure, intimidation, and workplace harassment are used against those who do not want to join the dominant “independent” union that effectively “controls everything” in JKP GSP Belgrade, and instead choose a smaller union that is not acceptable to the dominant union or to party structures. Every worker has the right to union choice without retaliation — and that right must be protected in practice, not only on paper.

Nebojša Aleksić, predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije