Srbija klizi u fašizam

Srbija klizi u fašizam

Srbija se nalazi u stanju dubokog društvenog truljenja. Ovo više nije privremena kriza, već dugotrajan proces sistemskog razaranja države, prava, institucija, obrazovanja, kulture i slobode medija. U takvom ambijentu, fašizacija nije slučajna devijacija već opasna i logična posledica.

Vlast kontinuirano proizvodi nove krize kako bi prikrila neograničenu korupciju. Demokratske procedure su obesmišljene, Ustav i zakoni suspendovani u praksi, institucije zarobljene, pravosuđe potisnuto, mediji stavljeni pod kontrolu, opozicija razbijena, a društvo gurnuto u strah, siromaštvo i besperspektivnost. Nasilje u takvom sistemu postaje pravilo, a ne izuzetak.

Nacionalizam, fabrikovanje unutrašnjih i spoljnih neprijatelja, teorije zavere i stalno podizanje tenzija koriste se kao sredstvo kontrole. Građanima se nameće osećaj opsadnog stanja kako bi se opravdalo gušenje sloboda i koncentracija moći u rukama jednog čoveka.

Populizam ove vlasti ne počiva na brigi za narod, već na njegovom ponižavanju, zloupotrebi i strahu. Intelektualci, studenti, radnici i slobodnomisleći građani postali su meta jer misle, govore i odbijaju da ćute. Zato je udar na obrazovanje, kulturu i nezavisne institucije suštinski deo ovog režima.

Ipak, uprkos represiji, otpor u Srbiji nije ugašen. On nije samo na ulici — on je ušao duboko u društvo. Ovo više nije samo borba protiv jedne vlasti — ovo je borba za život dostojan čoveka, za pravo na budućnost, za društvo u kojem zakon važi za sve.

Savez slobodnih sindikata Srbije upozorava da diktatura, korupcija i fašizacija ne mogu biti budućnost Srbije. Narod koji jednom oseti svoju snagu ne može biti trajno pokoren.

Nebojša Aleksić,

predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

Serbiя skatыvaetsя k fašizmu

Serbiя nahoditsя v sostoяnii glubokogo obщestvennogo razloženiя. Эto uže ne vremennый krizis, a dolgiй process sistemnogo razrušeniя gosudarstva, pravovogo porяdka, institutov, obrazovaniя, kulьturы i svobodы sredstv massovoй informacii. V takih usloviяh fašizaciя perestaet bыtь slučaйnыm otkloneniem i stanovitsя opasnыm i zakonomernыm itogom.

Vlastь postoяnno sozdaet novыe krizisы, čtobы skrыtь bezgraničnuю korrupciю. Demokratičeskie procedurы faktičeski uničtoženы, Konstituciя i zakonы paralizovanы, institutы zahvačenы, sudebnaя sistema oslablena, SMI postavlenы pod kontrolь, oppoziciя razobщena, a obщestvo zagnano v strah, niщetu i besperspektivnostь. V takoй sisteme nasilie stanovitsя pravilom, a ne isklюčeniem.

Nacionalizm, obraz vnutrennih i vnešnih vragov, teorii zagovora i postoяnnoe nagnetanie naprяžennosti ispolьzuюtsя kak instrument upravleniя. Graždanam navяzыvaetsя oщuщenie osadы, čtobы opravdatь podavlenie svobod i koncentraciю vlasti v rukah odnogo čeloveka.

Populizm эtogo režima ne osnovan na zabote o narode, a na ego uniženii, эkspluatacii i strahe. Intellektualы, studentы, rabočie i svobodomыslящie graždane stanovяtsя mišenью imenno potomu, čto dumaюt, govorяt i soprotivlяюtsя. Poэtomu udar po obrazovaniю, kulьture i nezavisimыm institutam яvlяetsя osoznannoй politikoй.

Nesmotrя na repressii, soprotivlenie v Serbii ne isčezlo. Ono proniklo v glubokie sloi obщestva. Эto uže ne tolьko borьba protiv pravitelьstva — эto borьba za čelovečeskoe dostoinstvo, za pravo na buduщee i za obщestvo, v kotorom zakon odinakov dlя vseh.

Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii zaяvlяet: diktatura, korrupciя i fašizaciя ne mogut bыtь buduщim našeй stranы. Narod, odnaždы osoznavšiй svoю silu, nevozmožno navsegda porabotitь.

Neboйša Aleksič,

predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

Serbia Is Sliding into Fascism

Serbia is in a state of deep social decay. This is no longer a temporary crisis, but a long-term process of systematic destruction of the rule of law, institutions, education, culture, and media freedom. In such circumstances, the drift towards fascization is not an accident — it is a dangerous and predictable outcome.

The government continuously manufactures new crises to conceal unlimited corruption. Democratic procedures have been emptied of substance, the Constitution and laws are neutralized in practice, institutions are captured, the judiciary undermined, the media brought under control, the opposition fragmented, and society pushed into fear, poverty, and hopelessness. In such a system, violence becomes a method of governance rather than an exception.

Nationalism, the constant invention of internal and external enemies, conspiracy narratives, and permanent tension are used as tools of control. Citizens are kept in a state of siege in order to justify the suppression of freedoms and the concentration of power in the hands of one man.

The populism of this regime is not based on the protection of the people, but on their humiliation, manipulation, and fear. Intellectuals, students, workers, and free-minded citizens have become targets precisely because they think, speak, and refuse to remain silent. The attack on education, culture, and independent institutions is therefore a deliberate pillar of this system, not a side effect.

Despite repression, resistance in Serbia has not been extinguished. It has penetrated into the fabric of society. This is no longer only a struggle against a particular government — it is a struggle for human dignity, for the right to a future, and for a society in which the law applies equally to all.

The Confederation of Free Trade Unions of Serbia states clearly: dictatorship, corruption, and fascization cannot be Serbia’s future. A people who have once felt their own strength cannot be permanently enslaved.

Nebojša Aleksić,

President of the Confederation of Free Trade Unions of Serbia