Šta radi i čime se bavi direktor JKP „Gradska čistoća Beograd“ Marko Popadić — koga deo javnosti u političkom žargonu naziva „ćaci“?
Šta radi i čime se bavi direktor JKP „Gradska čistoća Beograd“ Marko Popadić — koga deo javnosti u političkom žargonu naziva „ćaci“?
Šta radi i čime se bavi direktor JKP „Gradska čistoća Beograd“ Marko Popadić — koga deo javnosti u političkom žargonu naziva „ćaci“?
Napomena: izraz „ćaci“ navodimo isključivo kao javni/politički žargon koji se koristi u javnosti, bez namere omalovažavanja ili pripisivanja ličnih svojstava bilo kom licu. Suština teksta je pitanje odgovornosti i zahtev za proverljive podatke u javnom preduzeću.
Beograd nije postao prljav sam od sebe. Ovo nije „nemar radnika“. Ovo je posledica načina upravljanja: manje ljudi na terenu, manje opreme i uslova, više administrativnog privida — i, po navodima zaposlenih, više straha i pritisaka.
Radnici koji stvarno čiste ulice nisu krivi. Težak posao nosi premalo ljudi, često bez dovoljno sredstava, sa niskim platama i u nestabilnom statusu (privremeno-povremeni angažmani i praksa čestih produženja ugovora), što objektivno stvara prostor za zavisnost, ucene i pritiske.
U javnosti se sve češće postavlja pitanje političkog uticaja na upravljanje javnim preduzećima. Kod JKP „Gradska čistoća Beograd“, dodatnu sumnju i nepoverenje stvaraju navodi o tesnoj povezanosti rukovodstva sa stranačkim strukturama. Savez ne iznosi konačne ocene, već zahteva da se poverenje građana i radnika vrati jedino mogućim putem — transparentnim činjenicama i odgovornošću.
U tom kontekstu navodimo i konkretan događaj: prilikom jedne nenajavljene posete predsednika Saveza slobodnih sindikata Srbije kabinetu direktora u 11:00 časova, rečeno nam je da direktor u tom trenutku nije prisutan. Tom prilikom smo od pojedinih zaposlenih čuli tvrdnju da je „uobičajeno“ da se rukovodioci pojavljuju kasnije tokom dana. Ovo ne iznosimo kao presudu, već kao navod koji zahteva proveru — posebno imajući u vidu pritužbe radnika da se kašnjenje od nekoliko minuta strogo sankcioniše. Javna služba ne sme imati dvostruke aršine.
Zato postavljamo jednostavno pitanje:
Ako je sve u redu — objavite proverljive podatke. Ako nije — problem nije u radniku, već u upravljanju.
Savez slobodnih sindikata Srbije javno zahteva da nadležni organi i unutrašnja kontrola, na osnovu dokumentacije, utvrde činjenice (uz poštovanje zakona i zaštitu podataka o ličnosti):
evidencije prisustva/radnog vremena rukovodstva (u zakonskom i odgovarajućem obliku),
službene aktivnosti van sedišta i pisane naloge/odobrenja,
upotrebu službenih vozila i javnih resursa,
stvarni raspored ljudi na terenu i u administraciji, kao i kriterijume za raspoređivanje.
Do Saveza takođe stižu navodi da se u pojedinim slučajevima javni resursi (službena vozila, radno vreme, ljudstvo) mogu koristiti za aktivnosti van delatnosti preduzeća ili za pritisak na „nepoželjne“. Mi to ne proglašavamo činjenicom — već tražimo proveru: ko je izdavao naloge, kojim sredstvima, po kom osnovu i sa kojim ciljem. Javna preduzeća nisu ničija privatna ili partijska infrastruktura.
Savez stoji uz radnike koji zaista čiste ovaj grad i zahteva:
više ljudi na terenu i realnu organizaciju rada,
opremu, sredstva i uslove za rad,
veće plate i dostojanstvo rada,
zakonit i stabilan radno-pravni status bez ucena,
prestanak svakog pritiska nad zaposlenima,
transparentnu kontrolu prisustva rukovodstva i upotrebe javnih resursa.
Beograd neće biti čist parolama. Biće čist radom — a rad se ne gradi ucenom, nego ljudima, uslovima i odgovornošću.
Sve navedeno iznosimo u javnom interesu kao zahtev za proveru; sva prozvana lica imaju pravo na odgovor i dostavljanje dokumentacije.
Aleksić Nebojša
predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije
RUSSKIЙ / Russkiй
Čem zanimaetsя direktor belgradskoй «Gorodskoй čistotы» Marko Popadič — kotorogo častь obщestvennosti v političeskom žargone nazыvaet «cяci»?
Primečanie: termin «cяci» privoditsя zdesь isklюčitelьno kak obщestvennый/političeskiй žargon, upotreblяemый v publičnom prostranstve, bez namereniя unizitь ili pripisatь kakie-libo ličnыe kačestva konkretnomu licu. Sutь teksta — vopros otvetstvennosti i trebovanie proverяemыh dannыh v publičnom predpriяtii.
Belgrad ne stal grяznыm sam po sebe. Эto ne «vina rabočih». Эto sledstvie upravleniя: menьše lюdeй na ulicah, menьše tehniki i usloviй, bolьše imitacii — i, po slovam rabotnikov, bolьše davleniя i straha.
Rabočie, kotorыe realьno ubiraюt gorod, ne vinovatы. Samuю tяželuю rabotu vыpolnяюt nemnogie — často bez dostatočnыh sredstv, s nizkoй oplatoй i v nestabilьnom statuse (vremennыe zanяtosti i postoяnnыe prodleniя dogovorov), čto obъektivno sozdaet zavisimostь i počvu dlя davleniя.
V obщestve vse čaщe podnimaetsя vopros političeskogo vliяniя na upravlenie publičnыmi predpriяtiяmi. V slučae «Gorodskoй čistotы» dopolnitelьnoe nedoverie vыzыvaюt svedeniя o tesnoй svяzi rukovodstva s partiйnыmi strukturami. Soюz ne vыnosit «prigovorov» — mы trebuem vernutь doverie edinstvennыm sposobom: prozračnыmi faktami i otvetstvennostью.
V эtom kontekste privodim konkretnый эpizod: vo vremя neanonsirovannogo vizita predsedatelя Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii v kabinet direktora v 11:00 nam soobщili, čto direktor v эtot moment otsutstvuet. Togda že ot otdelьnыh sotrudnikov prozvučalo utverždenie, čto rukovodstvo «obыčno» poяvlяetsя pozže v tečenie dnя. Mы ne vыdaem эto za okončatelьnый vыvod — эto svedeniя, trebuющie proverki, osobenno na fone žalob, čto rabočih žestko nakazыvaюt za opozdanie na neskolьko minut. V publičnoй službe ne možet bыtь dvoйnыh standartov.
Poэtomu vopros prost:
Esli vse v porяdke — predostavьte proverяemыe dannыe. Esli net — problema v upravlenii, a ne v rabočem.
Soюz trebuet, čtobы kompetentnыe organы i vnutrennяя proverka ustanovili faktы na osnove dokumentov (s soblюdeniem zakona i zaщitы personalьnыh dannыh):
učet prisutstviя/rabočego vremeni rukovodstva (v dopustimoй zakonom forme),
služebnыe vыezdы i pisьmennыe rasporяženiя/razrešeniя,
ispolьzovanie služebnыh avtomobileй i publičnыh resursov,
faktičeskoe raspredelenie rabotnikov «v pole» i v administrativnыh podrazdeleniяh i kriterii raspredeleniя.
Takže postupaюt svedeniя, čto v otdelьnыh slučaяh publičnыe resursы (avto, rabočee vremя, personal) mogut ispolьzovatьsя dlя deяtelьnosti vne zadač predpriяtiя ili dlя davleniя na «neudobnыh». Mы ne obъяvlяem эto faktom — mы trebuem proverki: kto daval ukazaniя, kakimi sredstvami, na kakom osnovanii i s kakoй celью. Publičnыe predpriяtiя — ne partiйnaя infrastruktura.
Mы podderživaem rabotnikov, kotorыe realьno ubiraюt gorod, i trebuem:
bolьše lюdeй na ulicah i realьnuю organizaciю truda,
tehniku, usloviя i sredstva rabotы,
dostoйnuю oplatu i uvaženie,
zakonnый i stabilьnый trudovoй status bez šantaža,
prekraщenie lюbogo davleniя na sotrudnikov,
prozračnый kontrolь prisutstviя rukovodstva i ispolьzovaniя publičnыh resursov.
Belgrad ne stanet čistыm ot lozungov. On stanet čistыm ot truda — a trud vozmožen pri lюdяh, usloviяh i otvetstvennosti.
Vse izložennoe zaяvlяetsя v obщestvennыh interesah kak trebovanie proverki; vse upomяnutыe lica imeюt pravo na otvet i predostavlenie dokumentacii.
Aleksić Nebojša
predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije
ENGLISH
What does the Director of Belgrade City Sanitation, Marko Popadić, actually do—whom part of the public, in political slang, refers to as “ćaci”?
Note: The term “ćaci” is used here only as a publicly circulating political slang term, without any intent to insult or attribute personal traits to any individual. The substance of this statement is a demand for verifiable records and accountability in a public utility.
Belgrade did not become this dirty by accident. This is not “workers’ negligence.” It is an outcome of management: fewer people in the field, fewer tools and working conditions, more appearance-over-substance—and, according to workers, more pressure and fear.
The workers who actually clean the streets are not to blame. The hardest work is carried by too few people—often without adequate tools, with low pay, and under legally insecure arrangements (temporary engagements and repeated contract extensions) that can objectively enable dependency and pressure.
The public increasingly raises concerns about political influence over the management of public utilities. In the case of City Sanitation, additional distrust stems from reports of close ties between leadership and party structures. We are not issuing final judgments; we demand that public trust be restored through the only credible path: transparent facts and accountability.
In that context, we note a concrete incident: during an unannounced visit by the President of the Confederation to the director’s office at 11:00 a.m., we were informed that the director was not present at that time. Some employees then stated that it is “common” for leadership to appear later in the day. We do not present this as a final verdict—rather, as reported information that warrants verification, especially given complaints that workers are harshly penalized for being a few minutes late. Public service cannot operate on double standards.
So the question is simple:
If everything is in order—provide verifiable records. If it isn’t, the problem is management, not workers.
We request that competent authorities and internal control establish the facts through documentation (with full legal compliance and personal-data protection):
leadership attendance/working-time records (in a lawful and appropriate format),
official off-site activities and written instructions/authorizations,
use of official vehicles and public resources,
actual deployment of staff in field operations vs. administrative functions, and the criteria used.
We also receive reports that, in certain cases, public resources (vehicles, working time, personnel) may be used for activities outside the utility’s mandate or to pressure “inconvenient” voices. We are not declaring this as fact—we demand verification: who issued instructions, by what means, on what legal basis, and for what purpose. Public utilities are not private or party infrastructure.
We stand with the workers who truly keep this city clean and demand:
more staff in the field and real operational planning,
proper equipment and working conditions,
fair pay and dignity,
lawful and stable employment status without coercion,
an end to any pressure on employees,
transparent oversight of leadership attendance and public resource use.
Belgrade will not be cleaned by slogans. It will be cleaned by work—and work requires people, conditions, and accountability.
All of the above is stated in the public interest as a request for verification; all persons mentioned have the right to respond and provide documentation.
Aleksić Nebojša
President, Confederation of Free Trade Unions of Serbia