STRAH JE SADA NA STRANI REŽIMA

STRAH JE SADA NA STRANI REŽIMA

Trinaest godina vlasti Srpske napredne stranke obeležene su aferama, korupcijom i sistemskom nekažnjivošću. Od infrastrukturnih tragedija i rasprodaje nacionalnih resursa, do sukoba sa građanima i studentima na ulicama — izgrađen je model u kom odgovornost izostaje čak i kada su ljudski životi izgubljeni.

Pad nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, planovi o rušenju Generalštaba, projekat iskopavanja litijuma u dolini Jadra, pojava nelegalnog kampa „Ćacilend“, kao i kriza u Naftnoj industriji Srbije, ogolili su suštinu režima zasnovanog na pritisku, privilegijama i strahu. Po prvi put posle više od decenije, taj strah je promenio stranu.

Pogibija šesnaestoro ljudi u Novom Sadu pokrenula je najmasovnije proteste u novijoj istoriji Srbije. Studentske blokade i građanski otpor otvorili su pitanje odgovornosti i pokazali da društvo više nije spremno da ćuti. Istovremeno, pokušaji vlasti da kroz parainstitucionalne strukture i nelegalne kampove zastraše javnost doživeli su osudu u zemlji i inostranstvu, uključujući i institucije Evropske unije.

Povratak projekta „Jadar“ uprkos jasnoj volji građana, pokušaj ukidanja zaštite kulturnih dobara radi privatnih interesa, kao i sankcije koje su dovele NIS u krizu — sve su to simptomi iste politike: odluke se donose bez javnog interesa, a posledice plaćaju radnici i građani.

Savez slobodnih sindikata Srbije jasno poručuje: dostojanstvo rada, bezbednost ljudi i zaštita javnog dobra nisu predmet trgovine. Kada korupcija počinje da odnosi živote, strah prestaje da bude sredstvo vlasti. Danas je strah na strani režima, a odgovornost i solidarnost na strani građana.

Nebojša Aleksić predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

* * *

**STRAH TEPERЬ NA STORONE REŽIMA**

Trinadcatь let pravleniя Serbskoй progressivnoй partii otmečenы korrupcieй, aferami i sistemnoй beznakazannostью. Ot infrastrukturnыh tragediй i rasprodaži nacionalьnыh resursov do konfrontacii s graždanami i studentami na ulicah — bыla vыstroena modelь vlasti, v kotoroй otvetstvennostь otsutstvuet daže togda, kogda gibnut lюdi.

Obrušenie navesa na železnodorožnom vokzale v Novi-Sade, planы po snosu kompleksa Genštaba, proekt dobыči litiя v doline Яdara, poяvlenie nelegalьnogo lagerя «Čacilend», a takže krizis v Neftяnoй industrii Serbii obnažili sutь režima, osnovannogo na davlenii i strahe. Vpervыe za bolee čem desяtiletie strah smenil storonu.

Gibelь šestnadcati čelovek v Novi-Sade stala povodom dlя samыh massovыh protestov v noveйšeй istorii stranы. Studenčeskie blokirovki i graždanskoe soprotivlenie postavili vopros otvetstvennosti i pokazali: obщestvo bolьše ne gotovo molčatь. Popыtki vlasteй zapugatь obщestvennostь čerez parainstitucionalьnыe strukturы i nelegalьnыe lagerя polučili osuždenie kak vnutri stranы, tak i na meždunarodnom urovne, vklюčaя institutы Evropeйskogo soюza.

Vozvraщenie proekta «Яdar» vopreki vole graždan, popыtki snяtь ohrannый status s obъektov kulьturnogo naslediя radi častnыh interesov, a takže sankcii, privedšie NIS k krizisu, — zvenья odnoй cepi: rešeniя prinimaюtsя bez učeta obщestvennogo interesa, a rasplačivaюtsя rabočie i graždane.

Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii zaяvlяet odnoznačno: dostoinstvo truda, bezopasnostь lюdeй i zaщita obщestvennogo blaga ne podležat torgu. Kogda korrupciя načinaet unositь žizni, strah perestaet bыtь instrumentom vlasti. Segodnя strah na storone režima, a otvetstvennostь i solidarnostь — na storone graždan.

Neboйša Aleksić predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

* * *

**FEAR IS NOW ON THE SIDE OF THE REGIME**

Thirteen years of rule by the Serbian Progressive Party have been marked by scandals, corruption, and systemic impunity. From infrastructure tragedies and the sell-off of national resources to open confrontation with citizens and students in the streets, a system was built in which accountability is absent even when human lives are lost.

The collapse of the canopy at the Novi Sad railway station, plans to demolish the General Staff complex, lithium mining in the Jadar Valley, the emergence of the illegal “Ćaciland” camp, and the crisis at the Petroleum Industry of Serbia have exposed a regime founded on pressure and fear. For the first time in more than a decade, that fear has changed sides.

The death of sixteen people in Novi Sad sparked the largest protests in Serbia’s recent history. Student blockades and civic resistance put accountability at the center and showed that society is no longer willing to remain silent. Attempts by the authorities to intimidate the public through para-institutional structures and illegal camps have been condemned domestically and internationally, including by European Union institutions.

The return of the “Jadar” project against the clear will of citizens, efforts to strip cultural heritage protections for private gain, and sanctions that pushed NIS into crisis all reflect the same policy: decisions made without the public interest, with workers and citizens paying the price.

The Confederation of Free Trade Unions of Serbia states clearly: the dignity of work, people’s safety, and the protection of public goods are not negotiable. When corruption begins to take lives, fear ceases to be a tool of power. Today, fear is on the side of the regime, while responsibility and solidarity stand with the citizens.

Nebojša Aleksić President of the Confederation of Free Trade Unions of Serbia