URUŠAVANJE INSTITUCIJA, GUŠENJE SLOBODA I ODGOVOR SINDIKALNOG POKRETA

URUŠAVANJE INSTITUCIJA, GUŠENJE SLOBODA I ODGOVOR SINDIKALNOG POKRETA
URUŠAVANJE INSTITUCIJA, GUŠENJE SLOBODA I ODGOVOR SINDIKALNOG POKRETA
Savez slobodnih sindikata Srbije ukazuje da je Srbija godinama izložena sistemskom slabljenju institucija i zameni vladavine prava partijskom voljom. Ove ocene zasnivamo na prijavama i iskustvu članstva sa terena, kao i na dostupnim javnim podacima i praksi institucija u postupanju po radnim i socijalnim pitanjima. Umesto nezavisnih organa i zaštite javnog interesa, razvijen je model u kome se odluke koncentrišu u uskom političkom krugu, dok se državne strukture svode na mehanizam poslušnosti.
Posebno zabrinjava gušenje svakog drugačijeg mišljenja i suzbijanje javne rasprave. Umesto pluralizma, dominira praksa etiketiranja građana, novinara, radnika i aktivista kao „izdajnika“ i „stranih plaćenika“, čime se legitimna kritika u javnom prostoru često predstavlja kao neprijateljsko delovanje. Sloboda medija se u praksi potiskuje pritiscima, kontrolom pristupa, selektivnim tretmanom i stvaranjem atmosfere straha, što direktno urušava pravo građana na istinito i potpuno informisanje.
Sindikalizam i radnička prava nalaze se pod posebnim udarom. Radnici se obeshrabruju da se organizuju, pritisci na zaposlene se normalizuju, a socijalni dijalog se svodi na formu bez stvarnog sadržaja. Takvo stanje nije slučajnost, već logična posledica sistema koji ne trpi kontrolu, pitanja i otpor.
Savez posebno ukazuje na opasnu kadrovsku praksu u kojoj se odgovorne pozicije dodeljuju na osnovu partijske lojalnosti, a ne stručnosti i integriteta. Građani svakodnevno osećaju posledice nekompetentnosti, bahatosti i samovolje lokalnih moćnika, uz ozbiljne sumnje u validnost kvalifikacija i zloupotrebu javnih funkcija. Paralelno se gradi sistem partijskih „koordinatora“ i posrednika koji deluju kao nadređeni građanima, stvarajući utisak da je država privatizovana i da je partija iznad zakona.
Jedna od najopasnijih pojava jeste relativizacija nasilja i javna tolerancija prema grupama koje deluju kao parapolitički instrument pritiska. Savez ne iznosi presude, ali javno ukazuje da brojne informacije i društvene percepcije o povezivanju političke moći sa kriminogenim strukturama i nasilničkim grupama zahtevaju hitno, transparentno i jednako postupanje nadležnih organa. Država nije partija, a zakon nije sredstvo obračuna sa neistomišljenicima.
Odgovor na urušavanje institucija nije ćutanje, već institucionalizacija otpora kroz organizovanje radnika i jačanje sindikalne strukture. Savez slobodnih sindikata Srbije nastavlja izgradnju mreže poverenika, pravne zaštite i javnog delovanja zasnovanog na procedurama, dokazima i zakonitosti, uz sistematsko evidentiranje i dokumentovanje slučajeva pritisaka i povreda radnih prava. Naša je obaveza da radniku vratimo dostojanstvo, a društvu jasno merilo: institucije moraju služiti građaninu, a ne partijskoj hijerarhiji.
Aleksić Nebojša
predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije
RAZRUŠENIE INSTITUTOV, PODAVLENIE SVOBOD I OTVET PROFSOЮZNOGO DVIŽENIЯ
Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii zaяvlяet, čto strana na protяženii mnogih let stalkivaetsя s sistemnыm oslableniem gosudarstvennыh institutov i podmenoй verhovenstva prava partiйnoй voleй. Эti ocenki osnovanы na obraщeniяh i opыte členov Soюza na mestah, a takže na dostupnыh publičnыh dannыh i praktike gosudarstvennыh organov v sfere trudovыh i socialьnыh voprosov. Vmesto nezavisimыh institutov i zaщitы obщestvennыh interesov sformirovana modelь, v kotoroй prinяtie rešeniй sosredotočeno v uzkom političeskom krugu, a gosudarstvennыe strukturы svedenы k mehanizmu podčineniя.
Osobuю trevogu vыzыvaet podavlenie lюbogo inakomыsliя i suženie prostranstva obщestvennoй diskussii. Vmesto plюralizma ukorenilasь praktika navešivaniя яrlыkov na graždan, žurnalistov, rabotnikov i aktivistov kak na «predateleй» i «inostrannыh naёmnikov», vsledstvie čego zakonnaя kritika neredko predstavlяetsя kak vraždebnaя deяtelьnostь. Svoboda SMI na praktike ograničivaetsя davleniem, kontrolem dostupa, vыboročnыm otnošeniem i sozdaniem atmosferы straha, čto naprяmuю podrыvaet pravo obщestva na dostovernuю i polnuю informaciю.
Profsoюznoe dviženie i trudovыe prava nahodяtsя pod osobыm udarom. Rabotnikov otgovarivaюt ot samoorganizacii, davlenie na zanяtыh normalizuetsя, a socialьnый dialog podmenяetsя formoй bez soderžaniя. Эto ne slučaйnostь, a zakonomernый rezulьtat sistemы, ne terpящeй kontrolя, voprosov i soprotivleniя.
Soюz osobo ukazыvaet na opasnuю kadrovuю praktiku, pri kotoroй otvetstvennыe dolžnosti raspredelяюtsя na osnove partiйnoй loяlьnosti, a ne professionalьnoй kompetentnosti i čestnosti. Graždane ežednevno stalkivaюtsя s posledstviяmi nekompetentnosti, vыsokomeriя i proizvola mestnыh funkcionerov, na fone serьёznыh somneniй v podlinnosti kvalifikaciй i zloupotrebleniй publičnoй vlastью. Parallelьno formiruetsя setь partiйnыh «koordinatorov» i posrednikov, deйstvuющih kak nadstroйka nad graždanami i sozdaющih vpečatlenie privatizacii gosudarstva i prevoshodstva partii nad zakonom.
Odnoй iz samыh opasnыh tendenciй яvlяetsя razmыvanie granic dopustimogo nasiliя i obщestvennaя terpimostь k gruppam, vыstupaющim v roli parapolitičeskogo instrumenta davleniя. Soюz ne vыnosit prigovorov, odnako podčёrkivaet, čto mnogočislennыe svedeniя i ustoйčivыe obщestvennыe predstavleniя o svяzыvanii političeskoй vlasti s kriminogennыmi strukturami i nasilьstvennыmi gruppami trebuюt nemedlennыh, prozračnыh i ravnыh dlя vseh deйstviй kompetentnыh organov. Gosudarstvo — эto ne partiя, a zakon — ne instrument raspravы s inakomыsliem.
Otvetom na razrušenie institutov dolžno statь ne molčanie, a institucionalizaciя soprotivleniя čerez organizaciю rabotnikov i ukreplenie profsoюznoй strukturы. Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii prodolžaet razvivatь setь upolnomočennыh, pravovuю zaщitu i publičnuю deяtelьnostь, osnovannuю na procedurah, dokazatelьstvah i zakonnosti, vklюčaя sistematičeskuю fiksaciю i dokumentirovanie slučaev davleniя i narušeniй trudovыh prav. Naša obяzannostь — vernutь rabotniku dostoinstvo, a obщestvu čёtkiй orientir: institutы dolžnы služitь graždanam, a ne partiйnoй ierarhii.
Aleksić Nebojša
predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii
INSTITUTIONAL EROSION, SUPPRESSION OF FREEDOMS, AND THE RESPONSE OF THE TRADE UNION MOVEMENT
The Alliance of Free Trade Unions of Serbia warns that for years the country has been exposed to systematic institutional erosion and the replacement of the rule of law with party dominance. These assessments are based on reports and field experience from our membership, as well as publicly available data and institutional practice in labor and social matters. Instead of independent institutions safeguarding the public interest, a model has been established in which decision-making is concentrated within a narrow political circle, while state bodies are reduced to instruments of obedience.
Of particular concern is the suppression of dissent and the narrowing of public debate. Rather than pluralism, the labeling of citizens, journalists, workers, and activists as “traitors” or “foreign mercenaries” has become widespread, and legitimate criticism is frequently framed as a hostile act. Media freedom is weakened in practice through pressure, restricted access, selective treatment, and the creation of an atmosphere of fear—directly undermining the public’s right to accurate and comprehensive information.
Trade unionism and labor rights are under sustained pressure. Workers are discouraged from organizing, workplace intimidation is normalized, and social dialogue is reduced to form without substance. This is not accidental, but a predictable outcome of a system that does not tolerate oversight, questioning, or resistance.
The Alliance further highlights a dangerous staffing practice in which key positions are awarded based on party loyalty rather than competence and integrity. Citizens experience the consequences daily—inefficiency, arrogance, and abuse of power by local political operatives—often accompanied by serious doubts regarding qualifications and the misuse of public office. In parallel, networks of party “coordinators” and intermediaries are being built, acting as a layer above citizens and reinforcing the perception that the state has been privatized and that the party stands above the law.
One of the most dangerous trends is the normalization of intimidation and public tolerance toward groups functioning as extra-institutional pressure mechanisms. The Alliance does not issue verdicts; however, widespread information and persistent public perceptions of the linking of political power with criminalized networks and violent groups require urgent, transparent, and equal action by competent authorities. The state is not a party, and the law must not be used as a tool against dissent.
The response to institutional erosion must not be silence, but the institutional strengthening of society through worker organization and robust trade union structures. The Alliance of Free Trade Unions of Serbia will continue building its network of representatives, legal protection, and public advocacy grounded in procedure, evidence, and legality, including the systematic recording and documentation of cases of pressure and labor-rights violations. Our obligation is to restore dignity to workers and a clear standard to society: institutions must serve citizens, not party hierarchy.
Aleksić Nebojša
President of the Alliance of Free Trade Unions of Serbia
