Vlast i opozicija – dva lica istog kartela

Vlast i opozicija – dva lica istog kartela

Srpska politička scena već više od dve decenije funkcioniše kao zatvoren mafijaški kartel u kome i vlast i tzv. opozicija igraju unapred dogovorenu predstavu. Glume sukob, dele plen.

\- Isti finansijeri.

\- Isti savetnici.

\- Iste bezbednosne veze.

Zato opozicija nikada ne ide do kraja. Zato se afere gase umesto da eksplodiraju. Zato su Đilas, Jeremić, Tadić i slični „opozicionari“ bivši deo sistema koji sada čekaju drugi krug pljačke.

Institucije? Ne, filijale mafije.

Svaki pokušaj stvaranja autentične političke snage – koja ne duguje ništa ambasadama, tajkunima ili bezbednjacima – biva:

– Medijski ignorisan,

– Sabotiran iznutra,

– Ili bezbednosno pritisnut.

REM, RIK, APR, MUP? To su čuvari kapije koji odlučuju ko „sme“ da postane relevantan, a ko će ostati „nevidljiv“.

Nema ideologije – ima para.

Oni ne veruju ni u levicu ni u desnicu. Njih zanima samo budžet i kontrola tržišta:

– Akcize, gorivo, nekretnine, javne nabavke,

– Sudije, tužioci, mediji, oglašavanje...

U toj raspodeli SNS i Đilasova opozicija su saigrači, ne protivnici.

Zašto nema mesta za nove igrače?

Jer nove snage kvare računicu. Zato:

– Pokušaju da ih kupe,

– Ako ne uspe – pokušaju da ih unište,

– Ako prežive – guraju ih u ilegalu.

Zaključak: Srbija je zarobljena država.

Zarobljena od partijsko-bezbednosno-medijskog kartela koji deli uloge, lovu i laži.

Ako se autentična snaga ikada pojavi, neće imati prostora za saradnju – već samo za sudar.

I zato:

Mora biti potpuno nezavisna,

Otporna na ucene, paraf i etikete,

I mora graditi paralelni sistem – medijski, finansijski i organizaciono.

Jer ovo više nije borba partija. Ovo je borba protiv kartela.

Vlastь i oppoziciя — dva lica odnogo kartelя

Političeskaя scena Serbii uže bolee dvuh desяtiletiй funkcioniruet kak zakrыtый mafioznый kartelь, gde vlastь i tak nazыvaemaя oppoziciя razыgrыvaюt zaranee soglasovannoe šou. Pritvornый konflikt — obщiй kuš.

\- Odni i te že finansistы.

\- Te že sovetniki.

\-Te že svяzi v specslužbah.

Poэtomu oppoziciя nikogda ne idёt do konca. Skandalы zatiraюtsя, a ne raskrыvaюtsя. A Džilas, Йeremič, Tadič i pročie — эto starыe figurы sistemы, žduщie vtorogo raunda grabeža.

Institutы? Net, filialы mafii.

Lюbaя popыtka sozdatь podlinnuю političeskuю silu, ne zavisящuю ot posolьstv, oligarhov ili specslužb, obrečena:

– Ignoriruetsя SMI,

– Sabotiruetsя iznutri,

– Podvergaetsя davleniю.

REM, RIK, APR, MVD? Эto straži vorot, opredelяющie, kto imeet pravo bыtь uslыšannыm, a kto ostanetsя nevidimkoй.

Nikakoй ideologii — tolьko denьgi.

Oni ne verяt ni v levыh, ni v pravыh. Ih interesuet tolьko bюdžet i kontrolь nad rыnkami:

– Akcizы, toplivo, nedvižimostь, tenderы,

– Sudьi, prokurorы, media, reklama...

V эtoй sheme SNS i oppoziciя Džilasa — partnёrы, a ne vragi.

Počemu net mesta novыm igrokam?

Potomu čto novыe silы portяt rasklad. Poэtomu:

– Ih pыtaюtsя kupitь,

– Esli ne vыйdet — uničtožitь,

– Esli vыživut — vыtesnitь v tenь.

Vыvod: Serbiя — zahvačennoe gosudarstvo.

Zahvačeno partiйno-bezopasnostno-mediйnыm kartelem, kotorый delit roli, denьgi i ložь.

Esli poяvitsя podlinnaя sila — eй ne budet mesta dlя kompromissa, tolьko — dlя konflikta.

I potomu:

Ona dolžna bыtь polnostью nezavisimoй,

Ustoйčivoй k šantažu i яrlыkam,

I dolžna postroitь parallelьnuю sistemu — mediйnuю, finansovuю i organizacionnuю.

Potomu čto эto uže ne borьba partiй — эto borьba protiv kartelя.

Government and Opposition – Two Faces of the Same Cartel

For over two decades, the Serbian political scene has functioned as a closed mafia-style cartel where both the ruling party and the so-called opposition stage a prearranged performance. They pretend to clash — while dividing the spoils.

\- Same financiers.

\- Same advisors.

\- Same security connections.

That’s why the opposition never goes all the way. Scandals get buried instead of exposed. And figures like Đilas, Jeremić, Tadić? Old system players waiting for round two of the robbery.

Institutions? No, mafia branches.

Every attempt to build a genuine political force — one not indebted to embassies, oligarchs, or intelligence services — gets:

– Ignored by the media,

– Sabotaged from within,

– Or crushed by pressure.

REM, RIK, APR, Ministry of Interior? These are gatekeepers, deciding who is allowed to be seen — and who stays invisible.

No ideology – just money.

They believe in neither left nor right. What they care about is the budget and control over markets:

– Excise goods, fuel, real estate, public procurement,

– Judges, prosecutors, media, advertising...

In this division of power, SNS and Đilas’ opposition are teammates — not adversaries.

Why is there no room for new players?

Because new forces ruin the deal. That’s why:

– They try to buy them off,

– If that fails, they try to destroy them,

– And if they survive, they push them into the shadows.

Conclusion: Serbia is a captured state.

Captured by a party–security–media cartel that divides roles, wealth, and lies.

If a real force ever emerges, it will find no place for compromise – only for collision.

Therefore:

It must be entirely independent,

Immune to threats, signatures, and labels,

And must build a parallel system — media, financial, and organizational.

Because this is no longer a battle of parties. It is a battle against the cartel.