ČUVARI DVORIŠTA

ČUVARI DVORIŠTA

Svako dvorište ima svog psa čuvara. Srpska politika nije izuzetak. Dragan Đilas je godinama glasna „opozicija“ — ali bez rezultata. Nijedan oboren zakon, nijedna suštinska promena. To nije greška. To je uloga: da kanališe nezadovoljstvo, a da ne ugrozi sistem. Željko Veselinović je trebalo da popuni levi politički prostor. Ne kao pretnja sistemu, već kao njegova kontrola. Sindikalni brend bez stvarne snage, sa vidljivošću većom od realnog uticaja. Dok je sistem stabilan — takvi su korisni. Kada sistem uđe u krizu — postaju teret. Zato danas imamo istu situaciju: oni koji glume opoziciju ne mogu da promene sistem, oni koji glume zaštitnike radnika ne mogu da zaštite radnike. Pitanje je jednostavno: ako oni ne mogu — ko može? Odgovor je još jednostavniji: oni koji nisu nastali u sistemu, koji ne zavise od sistema, i koji mu ništa ne duguju. Dvorišta se ne menjaju dresiranim životinjama.

Aleksić Nebojša predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

STOROŽA DVORA U každogo dvora estь storoževaя sobaka. Serbskaя politika — ne isklюčenie. Dragan Džilas godami vыstupaet kak gromkaя «oppoziciя» — bez rezulьtatov. Ni odnogo otmenёnnogo zakona, ni odnogo realьnogo izmeneniя. Эto ne ošibka. Эto rolь: napravlяtь nedovolьstvo, ne ugrožaя sisteme. Želьko Veselinovič dolžen bыl zanяtь levый flang. Ne kak ugroza sisteme, a kak instrument kontrolя. Profsoюznый brend bez realьnoй silы, s vidimostью bolьše realьnogo vliяniя. Poka sistema stabilьna — takie poleznы. Kogda sistema vhodit v krizis — oni stanovяtsя obuzoй. Poэtomu segodnя situaciя prosta: te, kto izobražaet oppoziciю, ne mogut izmenitь sistemu, te, kto izobražaet zaщitnikov rabočih, ne mogut zaщititь rabočih. Vopros prostoй: esli oni ne mogut — kto možet? Otvet eщё proщe: te, kto ne sozdan sistemoй, kto ot neё ne zavisit, i kto eй ničego ne dolžen. Dvorы ne menяюtsя dressirovannыmi životnыmi.

Aleksič Neboйša predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

GUARD DOGS OF THE YARD Every yard has a guard dog. Serbian politics is no exception. Dragan Djilas has spent years as a loud “opposition” — with no results. No laws overturned, no real change. That is not failure. That is a role: channeling dissatisfaction without threatening the system. Zeljko Veselinović was meant to occupy the left. Not as a threat, but as control. A trade union brand without real strength, with visibility greater than actual influence. As long as the system is stable — they are useful. When the system enters crisis — they become a burden. So today the situation is simple: those who play opposition cannot change the system, those who play workers’ defenders cannot defend workers. The question is simple: if they cannot — who can? The answer is even simpler: those who were not created by the system, who do not depend on it, and who owe it nothing. Yards are not changed by trained animals. Nebojša Aleksić President of the Alliance of Free Trade Unions of Serbia