DA LI JE ZA IVICU DAČIĆA STATUT SPS — TOALET PAPIR?

OTVORENO PISMO — NASTAVAK

Ivici Dačiću i Predsedništvu Socijalističke partije Srbije Poštovani gospodine Dačiću, Poštovano Predsedništvo Socijalističke partije Srbije, Prošlo je tačno sedam dana otkako smo vam uputili poziv za sastanak delegacije Saveza slobodnih sindikata Srbije i delegacije Socijalističke partije Srbije — poziv zasnovan ne na političkoj računici, već na odredbama vašeg sopstvenog Statuta. Podsećamo vas na ono na šta ste se sami obavezali. Član 2 Statuta SPS utvrđuje da je zaštita prava radnika, saradnja sa sindikatima i zaštita položaja svih koji žive od svog rada — osnovni cilj Stranke. Član 16 Statuta SPS predviđa direktnu institucionalnu saradnju sa sindikatima. Član 18 Statuta SPS obavezuje svakog člana stranke, a naročito rukovodstvo, na aktivno delovanje u sindikalnim organizacijama u interesu radnika. Ovo nisu naši zahtevi. Ovo su vaše sopstvene obaveze, zapisane u dokumentu koji ste vi usvojili. Kada je otvoreno pismo postalo javno, gospodin Dačić me je lično pozvao i zamolio da povučem objavu. Rekao je da ćemo se u ponedeljak videti i da će sastanak biti održan. U subotu sam poslao SMS i zatražio tačno vreme i mesto sastanka. Poruku je pročitao. Odgovor nije poslao. Sastanaka nije bilo. Dakle — obećao je, ignorisao i slagao. To pokazuje da je podrška radnicima, seljacima i sindikatima kod gospodina Dačića isključivo deklarativna. Na rečima su uz narod, u praksi nemaju vremena ni volje da razgovaraju sa onima koji narod predstavljaju. Predsednik SPS-a nema vremena za sindikate, nema vremena za radnike Koštane, Jumka i Zavarivača, nema vremena za seljake — iako ga na to izričito obavezuje Statut stranke na čijem je čelu. Ima, međutim, vremena za politički marketing, protokol i fotografisanja. Istina jejednostavna. I on i cela vrhuška vladajuće koalicije davno su postali sluge liberalnog kapitalizma koji prezire radnika, seljaka i sindikalno organizovanje. Na krvi, znoju i suzama ovog naroda obezbeđuju bogatstvo i sigurnost za svoja naredna kolena. Nikada im nije dosta. I uživaju u muci naroda kojim se gade. Zato postavljamo javno i direktno pitanje: Da li Socijalistička partija Srbije stoji iza sopstvenog Statuta — ili je taj Statut za gospodina Dačića samo papir koji služi kada politički zatreba? Laž je dokumentovana. Prepiska je sačuvana. Javnost će suditi. Vreme praznih reči je prošlo. Vreme odgovornosti je došlo.

Aleksić Nebojša Predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

ЯVLЯETSЯ LI USTAV SPS DLЯ IVICЫ DAČIČA — TUALETNOЙ BUMAGOЙ? OTKRЫTOE PISЬMO — PRODOLŽENIE Ivice Dačiču i Prezidiumu Socialističeskoй partii Serbii Uvažaemый gospodin Dačič, Uvažaemый Prezidium Socialističeskoй partii Serbii, Prošlo rovno semь dneй s teh por, kak mы napravili vam priglašenie na vstreču delegacii Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii s delegacieй Socialističeskoй partii Serbii — priglašenie, osnovannoe ne na političeskih rasčёtah, a na položeniяh vašego sobstvennogo Ustava. Napominaem vam o tom, čto vы sami na sebя vzяli. Statья 2 Ustava SPS ustanavlivaet, čto zaщita prav rabotnikov, sotrudničestvo s profsoюzami i zaщita položeniя vseh, kto živёt svoim trudom — яvlяetsя osnovnoй celью partii. Statья 16 Ustava SPS predusmatrivaet prяmoe institucionalьnoe sotrudničestvo s profsoюzami. Statья 18 Ustava SPS obяzыvaet každogo člena partii, i prežde vsego rukovodstvo, k aktivnomu učastiю v deяtelьnosti profsoюznыh organizaciй v interesah rabočih. Эto ne naši trebovaniя. Эto vaši sobstvennыe obяzatelьstva, zapisannыe v dokumente, kotorый vы sami prinяli. Kogda pisьmo stalo publičnыm, gospodin Dačič lično pozvonil mne i poprosil udalitь publikaciю. On poobeщal vstreču v ponedelьnik. V subbotu я otpravil emu SMS i poprosil nazvatь točnoe vremя i mesto vstreči. Soobщenie bыlo pročitano. Otveta ne posledovalo. Vstreči ne bыlo. To estь — obeщal, proignoriroval i solgal. Эto pokazыvaet, čto podderžka rabočih, krestьяn i profsoюzov u gospodina Dačiča suщestvuet isklюčitelьno na slovah. Na praktike u nego net ni vremeni, ni želaniя govoritь s temi, kto zaщiщaet narod. Predsedatelь SPS ne nahodit vremeni dlя profsoюzov, dlя rabotnikov Koštanы, Юmko i Zavarivača, dlя krestьяn — hotя imenno k эtomu ego prяmo obяzыvaet Ustav partii, kotoruю on vozglavlяet. Zato vremя dlя političeskogo marketinga, protokola i fotosessiй vsegda nahoditsя. Istina prosta. I on, i vsя verhuška pravящeй koalicii davno stali slugami liberalьnogo kapitalizma, kotorый preziraet rabočego čeloveka, krestьяnina i profsoюznoe dviženie. Na krovi, pote i slezah эtogo naroda oni obespečivaюt bogatstvo i bezopasnostь dlя svoih buduщih pokoleniй. Im nikogda ne bыvaet dostatočno. I oni naslaždaюtsя stradaniяmi naroda, kotorыm gnušaюtsя. Poэtomu mы zadaёm prяmoй i publičnый vopros: Stoit li Socialističeskaя partiя Serbii za svoim sobstvennыm Ustavom — ili эtot Ustav dlя gospodina Dačiča lišь bumaga, poleznaя togda, kogda эto političeski vыgodno? Ložь zadokumentirovana. Perepiska sohranena. Obщestvo vыneset svoй prigovor. Vremя pustыh zaяvleniй prošlo. Vremя otvetstvennosti nastalo.

Aleksič Neboйša Predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

IS THE SPS STATUTE FOR IVICA DACIC — JUST TOILET PAPER?

OPEN LETTER — CONTINUED

To Ivica Dacic and the Presidency of the Socialist Party of Serbia Dear Mr. Dacic, Dear Presidency of the Socialist Party of Serbia, Exactly seven days have passed since we sent you an invitation to hold a meeting between the delegation of the Alliance of Free Trade Unions of Serbia and the delegation of the Socialist Party of Serbia — an invitation grounded not in political calculation, but in the provisions of your own Party Statute. We remind you of what you yourself committed to. Article 2 of the SPS Statute establishes that the protection of workers' rights, cooperation with trade unions, and the protection of the position of all who live by their labour — is a fundamental objective of the Party. Article 16 of the SPS Statute provides for direct institutional cooperation with trade unions. Article 18 of the SPS Statute obliges every party member, and especially its leadership, to actively participate in the work of trade union organisations in the interest of workers. These are not our demands. These are your own obligations, written into a document that you yourselves adopted. When the open letter became public, Mr. Dacic personally called me and asked me to withdraw the post. He promised that we would meet on Monday. On Saturday, I sent him an SMS and asked for the exact time and place of the meeting. The message was read. No reply came. No meeting happened. So the facts are simple: he promised, ignored, and lied. This shows that Mr. Dacic's support for workers, peasants, and trade unions is purely declarative. In words they stand with the people; in practice they have no time and no willingness to speak with those who represent them. The President of the SPS has no time for trade unions, no time for the workers of Kostana, Jumko and Zavarivaci, no time for the peasants of Serbia — despite the fact that his own Party Statute explicitly obliges him to engage with all of them. Time, however, is always found for political marketing, protocol appearances, and photo opportunities. The truth is simple. He and the entire leadership of the ruling coalition have long since become servants of liberal capitalism — a system that holds workers, peasants, and organised labour in contempt. Upon the blood, sweat, and tears of this people they secure wealth and security for their own generations to come. It is never enough for them. And they take pleasure in the suffering of a people they regard with disgust. We therefore pose a direct and public question: Does the Socialist Party of Serbia stand behind its own Statute — or is that Statute, for Mr. Dacic, merely paper useful only when politically convenient? The lie is documented. The correspondence is preserved. The public will judge. The time of empty declarations is over. The time of accountability is now.

Aleksić Nebojša President of the Alliance of Free Trade Unions of Serbia