DRŽAVU UBIJA NEZNANJE, POLITIKANSTVO I KORUPCIJA

Kada partijska knjižica postaje važnija od diplome, a lojalnost zamenjuje stručnost — cela država klizi u propast. Javno komunalno preduzeće JKP „GSP Beograd" danas je simbol nečeg daleko dubljeg i opasnijeg nego što je problem lošeg gradskog prevoza. Ono je ogledalo bolesti koja je zahvatila čitav sistem: nekompetentni ljudi na ključnim pozicijama, postavljeni ne na osnovu znanja i iskustva, već na osnovu partijskih veza, lične lojalnosti ili čistog nepotizma. Ali moramo biti potpuno jasni: ovo nije izolovan slučaj. JKP GSP Beograd nije izuzetak — on je pravilo. Isti karcinom proliferiše kroz sva javna i državna preduzeća u Srbiji: od elektroprivrede do vodovoda, od železnice do zdravstva, od lokalnih javnih preduzeća do centralnih državnih organa. Nekompetentnost postavljena na vlast ne miruje — ona se širi, štiti i reprodukuje. Pitamo se: ko štiti ovu praksu? Odgovor nije komplikovan. Štite je oni koji su je uspostavili. Štite je partijski aparati i njihovi poslenici u upravnim odborima, nadzornim telima i ministarstvima. Štiti je sistem u kome stručna kritika nema zaštitu, a prijavljivanje nepravilnosti nosi rizik — ne za počinioca, nego za prijavioca. Posledice nisu apstraktne. Građani svakodnevno plaćaju cenu — kroz neefikasne usluge, rasipanje javnih sredstava, zastarevanje infrastrukture i odlazak stručnih kadrova u inostranstvo jer u sopstvenoj zemlji nemaju ni priliku ni perspektivu. Mladi ljudi sa odličnim diplomama i znanjem napuštaju Srbiju ne zato što im je bolje negde drugde po prirodi — nego zato što ovde sistem aktivno nagrađuje lojalnost, a kažnjava stručnost.

Sindikat ne traži privilegije. Sindikat traži osnovnu pravdu na tržištu rada: da kriterijum za zapošljavanje bude kompetentnost, da napredovanje bude zasnovano na rezultatu, da javna sredstva ne budu instrument stranačke klijentele. Tražimo da se uspostavi odgovornost — ne samo deklarativno, nego stvarno i merljivo. Neznanje na vlasti, politikanstvo u upravljanju i korupcija u odlučivanju — to je trojstvo koje ubija državu. I ono neće nestati samo od sebe. Treba ga imenovati, razotkriti i sistemski iskoreniti. To je zadatak svih nas — sindikata, građana, medija i svih institucija koje nisu izgubile osećaj za javni interes.

Aleksić Nebojša Predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

GOSUDARSTVO UBIVAЮT NEVEŽESTVO, POLITIKANSTVO I KORRUPCIЯ

Kogda partiйnый bilet važnee diploma, a loяlьnostь zamenяet kompetentnostь — gosudarstvo skolьzit v propastь.

Gosudarstvennoe kommunalьnoe predpriяtie ŽKP «GSP Belgrad» segodnя яvlяetsя simvolom čego-to značitelьno bolee glubokogo i opasnogo, neželi prosto problemы gorodskogo transporta. Эto zerkalo bolezni, porazivšeй vsю sistemu: nekompetentnыe lюdi na klюčevыh dolžnostяh, naznačennыe ne na osnove znaniй i opыta, a po partiйnыm svяzяm, ličnoй loяlьnosti ili otkrovennomu kumovstvu. No neobhodimo bыtь predelьno яsnыmi: эto ne izolirovannый slučaй. ŽKP GSP Belgrad — ne isklюčenie, эto pravilo. Tot že karcinom rasprostranяetsя po vsem gosudarstvennыm i publičnыm predpriяtiяm Serbii: ot эlektroэnergetiki do vodosnabženiя, ot železnыh dorog do zdravoohraneniя, ot mestnыh kommunalьnыh služb do centralьnыh organov vlasti. Nekompetentnostь, postavlennaя u rulя, ne ostaёtsя na meste — ona razrastaetsя, zaщiщaet sebя i vosproizvoditsя. Mы sprašivaem: kto zaщiщaet эtu praktiku? Otvet ne složen. Zaщiщaюt te, kto eё ustanovil. Eё ohranяюt partiйnыe apparatы i ih lюdi v sovetah direktorov, nadzornыh organah i ministerstvah. Eё podderživaet sistema, v kotoroй professionalьnaя kritika ne imeet zaщitы, a soobщenie o narušeniяh nesёt risk — ne dlя vinovnogo, a dlя zaяvitelя. Posledstviя otnюdь ne abstraktnы. Graždane ežednevno platяt za эto — čerez neэffektivnыe uslugi, rastočitelьstvo gosudarstvennыh sredstv, degradaciю infrastrukturы i эmigraciю kvalificirovannыh specialistov, kotorыe ne vidяt ni vozmožnosteй, ni perspektiv u sebя na rodine. Molodыe lюdi s otličnыmi diplomami pokidaюt Serbiю ne potomu, čto im lučše gde-to eщё po prirode veщeй, — a potomu čto zdesь sistema aktivno pooщrяet loяlьnostь i nakazыvaet kompetentnostь. Profsoюz ne dobivaetsя privilegiй. Profsoюz trebuet эlementarnoй spravedlivosti na rыnke truda: čtobы kriteriem naйma bыla kompetentnostь, karьernый rost osnovыvalsя na rezulьtatah, a gosudarstvennыe resursы ne služili instrumentom partiйnogo patronaža. Mы trebuem realьnoй, izmerimoй otvetstvennosti — ne na slovah, a na dele. Nevežestvo u vlasti, politikanstvo v upravlenii i korrupciя v prinяtii rešeniй — эto triada, ubivaющaя gosudarstvo. Ona ne isčeznet sama po sebe. Eё neobhodimo nazыvatь, razoblačatь i sistemno iskorenяtь. Эto zadača vseh nas — profsoюzov, graždan, sredstv massovoй informacii i vseh institutov, ne utrativših čuvstvo obщestvennogo interesa.

Aleksič Neboйša Predsedatelь Svobodnogo soюza profsoюzov Serbii IGNORANCE, POLITICAL OPPORTUNISM AND CORRUPTION ARE KILLING THE STATE

When a party membership card outweighs a diploma, and loyalty replaces expertise — the state is sliding toward ruin. The public utility company GSP Belgrade has become a symbol of something far deeper and more dangerous than a dysfunctional urban transport system. It is a mirror of a disease that has taken hold of the entire system: unqualified individuals occupying key positions — not on the basis of knowledge and experience, but through party connections, personal loyalty, or outright nepotism. But let us be absolutely clear: this is not an isolated case. GSP Belgrade is not the exception — it is the rule. The same carcinoma is spreading through every state-owned and public enterprise in Serbia: from power utilities to water supply, from railways to healthcare, from local public companies to the central apparatus of government. Incompetence installed in power does not stay still — it expands, protects itself, and reproduces. We ask: who is protecting this practice? The answer is not complicated. Those who established it are protecting it. It is shielded by party apparatuses and their operatives sitting on management boards, supervisory bodies, and inside ministries. It is upheld by a system in which professional criticism has no protection, and whistleblowing carries risk — not for the perpetrator, but for the one who speaks out. The consequences are not abstract. Citizens pay the price every single day — through inefficient services, squandered public funds, deteriorating infrastructure, and the emigration of skilled professionals who find no opportunity and no future in their own country. Young people with outstanding qualifications are leaving Serbia not because life is inherently better elsewhere — but because this system actively rewards loyalty and punishes expertise. The trade union is not demanding privileges. The trade union is demanding basic justice in the labour market: that the criterion for employment be competence; that advancement be based on results; that public resources not be used as an instrument of party clientelism. We demand accountability — not as rhetoric, but as a real and measurable standard. Ignorance in power, political opportunism in governance, and corruption in decision-making — this is the triad that kills a state. It will not vanish on its own. It must be named, exposed, and systematically eradicated. This is the responsibility of all of us — trade unions, citizens, the media, and every institution that has not lost its sense of the public interest.

Nebojša Aleksić President, Free Trade Unions Alliance of Serbia