Duhovno stanje Srba: kakvu poruku šalju oni koji treba da budu uzor?

https://nova.rs/zabava/showbiz/vendi-urucila-porfiriju-svoju-knjigu-dao-mi-je-blagoslov-da-misionarim/

Kada sam pročitao vest o susretu patrijarha Porfirija sa Vesnom Vukelić Vendi, zapitao sam se kakve vrednosti danas preporučujemo narodu i koga predstavljamo kao njihovog nosioca.

U vesti objavljenoj 27. jula 2022. preneta je Vendina izjava da je patrijarhu poklonila roman „Misterija crne žene“ i dobila blagoslov da misionari, odnosno širi veru. To je njena izjava, a ne zvanično objašnjenje Patrijaršije. U proverenim izvorima nisam našao potvrdu šta je tačno taj blagoslov podrazumevao. Zato neću da pripisujem patrijarhu reči koje nisu pouzdano utvrđene.

Ali kao čovek koji drži do pravoslavlja imam pravo da postavim pitanje: kako je moguće da se ovako ozbiljna duhovna stvar u javnosti predstavlja kao još jedna estradna preporuka?

Za mene je suština problema u odgovornosti za poruku koja stiže do vernika. Prijem kod patrijarha, fotografija i reč „blagoslov“ imaju težinu. Kada se upotrebe u ličnoj promociji, publika lako može da pomisli da iza nečije knjige, javnog nastupa i tumačenja vere stoji crkveni autoritet. Upravo zato očekujem jasno objašnjenje šta je podržano i u kom smislu.

Ne smatram da bilo kome treba zatvoriti vrata Crkve zbog profesije ili prošlosti. Nijedan čovek nije sveden na svoje ranije postupke. Ipak, prihvatanje čoveka i preporučivanje tog čoveka kao duhovnog uzora jesu dve različite odgovornosti. Za prvo je potrebna otvorenost; za drugo moraju postojati jasni kriterijumi.

Misionarenje, kako ga ja razumem, traži znanje, skromnost i odgovornost za izgovorenu reč. Ne mogu da prihvatim da se duhovni autoritet stiče medijskom prepoznatljivošću ili fotografijom sa crkvenim velikodostojnikom. Vera se svedoči i načinom života, odnosom prema drugima i spremnošću da čovek preispita sebe.

Zato me zabrinjava mogućnost da se granica između duhovnosti i spektakla zamagljuje. Ako sve može da dobije svečanu fotografiju i oreol duhovne potvrde, kako će običan čovek razlikovati iskrenu veru od njene upotrebe za samoreklamiranje?

Neću na osnovu jednog susreta tvrditi da patrijarh podržava blud, nemoral i razvrat. Takav zaključak prevazilazi ono što je dokazano. Ali smatram da najviši crkveni autoritet ima odgovornost da spreči da se njegovo ime i blagoslov u javnosti koriste kao potvrda nečega što nije jasno obrazloženo.

Ni duhovno stanje celog naroda ne može se objasniti jednom fotografijom. Narod čine različiti ljudi, a svako od nas odgovara za svoje postupke. Ipak, oni koji stoje na vrhu imaju veću odgovornost jer njihov primer dopire dalje i snažnije.

Od patrijarha očekujem jasnu reč i dosledne kriterijume. Od sebe i drugih očekujem da veru ne svodimo na dekor, titulu ili sredstvo lične promocije. Ako želimo duhovno zdravije društvo, moramo znati šta poštujemo, zašto to poštujemo i kakvu odgovornost tražimo od onih koji nas predvode.

Aleksić Nebojša, predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

Duhovnoe sostoяnie serbov: kakoй primer podaюt te, kto dolžen služitь nravstvennыm orientirom?

https://nova.rs/zabava/showbiz/vendi-urucila-porfiriju-svoju-knjigu-dao-mi-je-blagoslov-da-misionarim/

Kogda я pročital novostь o vstreče patriarha Porfiriя s Vesnoй Vukelič Vendi, я zadumalsя o tom, kakie cennosti segodnя predlagaюtsя našemu narodu i kogo predstavlяюt ih nositelem.

V publikacii ot 27 iюlя 2022 goda privodilosь zaяvlenie Vendi o tom, čto ona podarila patriarhu roman «Taйna čёrnoй ženщinы» i polučila blagoslovenie na missionerskuю deяtelьnostь, to estь na rasprostranenie verы. Эto eё zaяvlenie, a ne oficialьnoe razъяsnenie Patriarhii. V proverennыh istočnikah я ne našёl podtverždeniя togo, čto imenno podrazumevalo эto blagoslovenie. Poэtomu я ne stanu pripisыvatь patriarhu slova, kotorыe dostoverno ne ustanovlenы.

No kak čelovek, kotoromu dorogo pravoslavie, я imeю pravo zadatь vopros: kak polučilosь, čto stolь serьёznoe duhovnoe delo predstavlяetsя obщestvu kak očerednaя rekomendaciя iz mira šou-biznesa?

Dlя menя sutь problemы zaklюčaetsя v otvetstvennosti za poslanie, kotoroe polučaюt veruющie. Priёm u patriarha, fotografiя i slovo «blagoslovenie» imeюt ves. Kogda ih ispolьzuюt dlя ličnogo prodviženiя, publika legko možet rešitь, čto za čьeй-to knigoй, publičnыmi vыstupleniяmi i tolkovaniem verы stoit avtoritet Cerkvi. Imenno poэtomu я ožidaю яsnogo obъяsneniя: čto bыlo podderžano i v kakom smыsle.

Я ne sčitaю, čto pered kem-libo sleduet zakrыvatь dveri Cerkvi iz-za professii ili prošlogo. Ni odin čelovek ne svoditsя k svoim prežnim postupkam. Odnako prinяtь čeloveka i rekomendovatь ego kak duhovnый obrazec — эto dve raznыe otvetstvennosti. Dlя pervogo nužna otkrыtostь; dlя vtorogo neobhodimы яsnыe kriterii.

Missionerskaя deяtelьnostь, kak я eё ponimaю, trebuet znaniй, skromnosti i otvetstvennosti za proiznesёnnoe slovo. Я ne mogu soglasitьsя s tem, čto duhovnый avtoritet priobretaetsя blagodarя mediйnoй izvestnosti ili fotografii s cerkovnыm ierarhom. O vere svidetelьstvuюt takže obraz žizni, otnošenie k drugim i gotovnostь kritičeski vzglяnutь na samogo sebя.

Poэtomu menя trevožit vozmožnostь razmыvaniя granicы meždu duhovnostью i zreliщem. Esli čto ugodno možet polučitь toržestvennuю fotografiю i oreol duhovnogo odobreniя, kak obыčnomu čeloveku otličitь iskrennюю veru ot eё ispolьzovaniя dlя samoreklamы?

Я ne stanu na osnovanii odnoй vstreči utverždatь, čto patriarh podderživaet blud, beznravstvennostь i razvrat. Takoй vыvod vыhodit za predelы dokazannogo. No я sčitaю, čto vыsšiй cerkovnый avtoritet nesёt otvetstvennostь za to, čtobы ego imя i blagoslovenie ne ispolьzovalisь publično kak podtverždenie togo, čto ne polučilo яsnogo obъяsneniя.

Duhovnoe sostoяnie celogo naroda tože nelьzя obъяsnitь odnoй fotografieй. Narod sostoit iz raznыh lюdeй, i každый iz nas otvečaet za svoi postupki. Odnako te, kto nahoditsя vo glave, nesut bolьšuю otvetstvennostь, poskolьku ih primer imeet bolee širokiй i silьnый otklik.

Ot patriarha я ožidaю яsnogo slova i posledovatelьnыh kriteriev. Ot sebя i drugih я ožidaю, čto mы ne budem prevraщatь veru v dekoraciю, titul ili sredstvo ličnogo prodviženiя. Esli mы hotim duhovno bolee zdorovogo obщestva, mы dolžnы ponimatь, čto mы uvažaem, počemu mы эto uvažaem i kakoй otvetstvennosti trebuem ot teh, kto nas vedёt.

Neboйša Aleksič, predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

The Spiritual State of the Serbian People: What Example Are Those Who Should Guide Us Setting?

https://nova.rs/zabava/showbiz/vendi-urucila-porfiriju-svoju-knjigu-dao-mi-je-blagoslov-da-misionarim/

When I read the report about Patriarch Porfirije’s meeting with Vesna Vukelić Vendi, I asked myself what values we are recommending to our people today and whom we are presenting as their representatives.

The report published on 27 July 2022 quoted Vendi as saying that she had given the Patriarch her novel “The Mystery of the Black Woman” and received his blessing to undertake missionary work, meaning to spread the faith. That is her statement, rather than an official explanation from the Patriarchate. In the sources checked, I found no confirmation of precisely what that blessing involved. I will therefore not attribute words to the Patriarch that have not been reliably established.

But as someone who values Orthodox Christianity, I have the right to ask: how has such a serious spiritual matter come to be presented to the public as another endorsement from the entertainment world?

For me, the central issue is responsibility for the message reaching believers. An audience with the Patriarch, a photograph and the word “blessing” carry weight. When used for personal promotion, they can easily lead the public to believe that someone’s book, public appearances and interpretation of the faith have the authority of the Church behind them. That is precisely why I expect a clear explanation of what was supported and in what sense.

I do not believe the doors of the Church should be closed to anyone because of their profession or past. No person is defined solely by their previous actions. Nevertheless, welcoming someone and recommending that person as a spiritual example are two distinct responsibilities. The first requires openness; the second requires clear criteria.

Missionary work, as I understand it, requires knowledge, humility and responsibility for one’s words. I cannot accept that spiritual authority is acquired through media recognition or a photograph with a senior church figure. Faith is also witnessed through the way we live, our treatment of others and our willingness to examine ourselves.

That is why I am concerned about the boundary between spirituality and spectacle becoming blurred. If anything can receive a ceremonial photograph and an aura of spiritual approval, how is an ordinary person to distinguish sincere faith from its use for self-promotion?

I will not claim, on the basis of one meeting, that the Patriarch supports sexual immorality, immoral conduct and debauchery. Such a conclusion goes beyond what has been established. But I believe the highest church authority has a responsibility to prevent his name and blessing from being publicly used to endorse something that has not been clearly explained.

Nor can the spiritual condition of an entire people be explained by a single photograph. Our people are made up of different individuals, and each of us is responsible for our actions. Yet those at the top bear greater responsibility because their example reaches further and carries greater influence.

I expect clear words and consistent standards from the Patriarch. I expect myself and others to avoid reducing faith to decoration, a title or a means of personal promotion. If we want a spiritually healthier society, we must know what we respect, why we respect it and what responsibility we demand of those who lead us.

Nebojša Aleksić, President of the Alliance of Free Trade Unions of Serbia