Glad u Srbiji kuca na vrata
Glad u Srbiji kuca na vrata
Prema zvaničnim podacima, u Srbiji je zaposleno nešto više od 2,3 miliona radnika, dok oko 1,6 miliona penzionera prima redovne penzije. To su brojke iza kojih se krije socijalna stvarnost koju država sistematski ignoriše.
Od ukupnog broja zaposlenih, 577.000 radnika prima neto platu do 65.000 dinara, dok oko 500.000 penzionera preživljava sa penzijom nižom od 30.000 dinara. To nisu statistički izuzeci, već masovna pojava.
Istovremeno, više od milion građana Srbije živi u apsolutnom siromaštvu – bez dovoljno novca za redovnu ishranu, grejanje i osnovne životne potrebe. U takvim uslovima, govor o „ekonomskoj stabilnosti“ predstavlja grubu obmanu javnosti.
Dodatni apsurd leži u činjenici da su cene hrane i robe široke potrošnje u Srbiji gotovo izjednačene sa cenama u zemljama Evropske unije, dok su prosečne zarade u Srbiji i do četiri puta niže. Taj disbalans nije slučajan — on je posledica pogrešne ekonomske politike i svesnog prebacivanja tereta krize na radnike i penzionere.
Ukoliko država nastavi da zanemaruje realan pad kupovne moći i ubrzani rast siromaštva, Srbiju očekuje duboka socijalna kriza, sa posledicama koje će biti nemoguće kontrolisati.
Glad u Srbiji više nije upozorenje — ona kuca na vrata.
Aleksić Nebojša
Predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije
Golod v Serbii stučitsя v dveri
Soglasno oficialьnыm dannыm, v Serbii rabotaet čutь bolee 2,3 milliona čelovek, a okolo 1,6 milliona pensionerov polučaюt pensiю. Za эtimi ciframi skrыvaetsя socialьnaя realьnostь, kotoruю gosudarstvo predpočitaet ne zamečatь.
Iz obщego čisla zanяtыh 577 000 rabotnikov polučaюt čistuю zarplatu do 65 000 dinarov, togda kak okolo 500 000 pensionerov vыnuždenы vыživatь na pensiю menee 30 000 dinarov. Rečь idёt ne ob isklюčeniяh, a o massovom яvlenii.
Bolee odnogo milliona graždan Serbii živut v usloviяh absolюtnoй bednosti, ne imeя sredstv daže na regulяrnoe pitanie, otoplenie i bazovыe žiznennыe potrebnosti. V эtih usloviяh razgovorы ob «эkonomičeskom uspehe» vыglяdяt kak ciničnaя podmena realьnosti.
Osobый absurd zaklюčaetsя v tom, čto cenы na produktы i tovarы povsednevnogo sprosa v Serbii praktičeski sravnяlisь s cenami v stranah Evropeйskogo soюza, togda kak srednie dohodы naseleniя v tri–četыre raza niže. Эtot razrыv — rezulьtat celenapravlennoй эkonomičeskoй politiki, pri kotoroй osnovnoe bremя perekladыvaetsя na trudящihsя i pensionerov.
Esli gosudarstvo ne izmenit kurs i ne predprimet sročnыh mer, stranu ožidaet socialьnый krizis besprecedentnogo masštaba.
Golod v Serbii — эto uže ne predupreždenie, a realьnostь, kotoraя stučitsя v dveri.
Aleksić Nebojša
Predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii
Hunger in Serbia Is Knocking on the Door
According to official data, Serbia has just over 2.3 million employed workers and approximately 1.6 million pensioners. Behind these figures lies a social reality the state continues to ignore.
Among the employed, 577,000 workers earn a net monthly wage of up to 65,000 dinars, while around 500,000 pensioners survive on pensions below 30,000 dinars. These are not marginal cases — they represent a systemic condition.
At the same time, more than one million people in Serbia live in absolute poverty, without sufficient income for food, heating, and basic living needs. In such circumstances, official narratives about “economic stability” amount to a deliberate distortion of reality.
The situation is further aggravated by the fact that prices of food and basic consumer goods in Serbia are almost on par with those in the European Union, while average incomes are up to four times lower. This imbalance is not accidental — it is the result of economic policies that shift the burden of crisis onto workers and pensioners.
If the state continues to ignore the collapse of purchasing power and the rapid expansion of poverty, Serbia will face a deep social crisis of unprecedented scale.
Hunger in Serbia is no longer a warning — it is knocking on the door.
Alekšić Nebojša
President of the Union of Free Trade Unions of Serbia