Hoće li se nasilje povećavati do 25. oktobra — i šta ako obe strane proglase pobedu

Do parlamentarnih izbora 25. oktobra Srbija se suočava sa pitanjem koje prevazilazi stranačko nadmetanje: hoće li vlast obezbediti slobodno izjašnjavanje građana i prihvatiti proverljiv izborni rezultat ili će očuvanje sopstvenog položaja staviti iznad zakona i javnog mira?

Savez slobodnih sindikata Srbije smatra da najveću političku odgovornost za atmosferu nasilja i bezakonja snosi vlast. Ona raspolaže državnim aparatom i dužna je da obezbedi nepristrasno postupanje institucija. Ne može istovremeno da upravlja državom i da se predstavlja kao nemoćni posmatrač pretnji, pritisaka i napada.

Posebnu odgovornost snosi Aleksandar Vučić. Savez njegovu retoriku ocenjuje kao nastavak radikalskog političkog obrasca: podela građana na lojalne i neprijatelje, predstavljanje protivnika kao opasnosti za državu i pretvaranje političkog neslaganja u pitanje patriotizma i izdaje. Takva retorika, po oceni Saveza, podstiče obračun i može delovati kao dozvola pristalicama da protivnike tretiraju kao mete.

Odgovornost za takvu atmosferu ne zavisi isključivo od postojanja neposrednog naloga za napad. Politički lider odgovara i za poruke kojima ohrabruje agresiju, opravdava nasilno ponašanje ili umanjuje njegovu težinu.

Vučićeva pomilovanja stranačkih aktivista kojima se sudilo za nasilna dela dodatno su opteretila poverenje u jednakost pred zakonom. Savez ocenjuje da oslobađanje od krivičnog gonjenja u takvim okolnostima šalje opasnu poruku: politička lojalnost može obezbediti zaštitu od sudskog utvrđivanja odgovornosti. Time se stvara osnova za uverenje da stranačka pripadnost vredi više od zakona.

Drugi izvor rizika jesu interesi kriminalnih krugova. Mafijaškim strukturama koje zavise od političke zaštite odgovara opstanak svake vlasti koja im takvu zaštitu omogućava. Procena Saveza je da bi krugovi koji koriste zaštitu ljudi povezanih sa SNS-om imali snažan interes da spreče promenu vlasti. Obim tih veza i odgovornost konkretnih lica moraju utvrditi nezavisne istrage.

Treći izvor rizika je stranačka mašinerija koja je tokom četrnaest godina vlasti izgradila položaje, privilegije i zavisnost od pristupa državnim resursima. Za one koji su zloupotrebljavali funkcije, gubitak vlasti može značiti i gubitak zaštite od istrage. Savez procenjuje da strah od suočavanja sa sopstvenim nezakonitim postupcima može podstaći najugroženiji deo te strukture na žestok otpor promeni.

To nije optužba protiv svakog člana ili birača SNS-a. To je zahtev da se utvrdi individualna odgovornost onih koji su vlast koristili za lično bogaćenje, prinudu ili zaštitu kriminala. Srbiji su potrebni nezavisni sudovi i postupci zasnovani na dokazima.

Kada se spoje zapaljiva retorika, politička zaštita i interes da se izbegne odgovornost, rizik od nasilja raste. Savez zato ne vidi osnov za bezbrižno očekivanje da će se kampanja sama smiriti. Smirivanje zahteva jasno odbacivanje nasilja i postupanje institucija koje ne zavisi od stranačke pripadnosti.

Najosetljiviji period može nastupiti posle zatvaranja birališta. Ako SNS i Studentska lista proglase pobedu, presudno će biti na kojim podacima zasnivaju svoje tvrdnje. Najveći broj glasova nije isto što i većina sposobna da formira vladu, a rana procena nije konačan rezultat.

Opasnost nastaje ako vlast pokuša da spor reši pritiskom, prikrivanjem podataka ili mobilizacijom pristalica protiv građana koji traže proveru. Državne institucije moraju štititi izborni postupak i sve građane. Njihova upotreba za očuvanje stranačke vlasti pretvorila bi izborni spor u duboku državnu krizu.

Odgovor građana treba da bude masovno učešće na izborima, organizovana kontrola kroz ovlašćene učesnike, dokumentovanje nepravilnosti i mirno zahtevanje proverljivih rezultata. Nijedan štab nema pravo da proglašenjem pobede zatvori pitanje brojanja glasova.

Sukob nije neizbežan. Ali najveća odgovornost za njegovo sprečavanje leži na vlasti, jer ona raspolaže najvećom moći. SNS i Aleksandar Vučić moraju prihvatiti da gubitak vlasti nije napad na Srbiju, a da odgovornost pred sudom nije politički progon kada se utvrđuje u nezavisnom postupku, na osnovu dokaza.

Srbija ne sme biti talac onih koji strahuju od smene i istrage. Dvadeset petog oktobra odlučuju građani. Njihovu volju ne smeju poništiti ni stranačka mašinerija, ni mafijaški interesi, ni sila.

Nebojša Aleksić predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

Budet li usilivatьsя nasilie do 25 oktяbrя — i čto proizoйdёt, esli obe storonы obъяvяt o pobede

Pered parlamentskimi vыborami 25 oktяbrя Serbiя stalkivaetsя s voprosom, vыhodящim za ramki partiйnoй borьbы: obespečit li vlastь svobodnoe voleizъяvlenie graždan i priznaet li proverяemый rezulьtat vыborov ili postavit sohranenie sobstvennыh poziciй vыše zakona i obщestvennogo spokoйstviя?

Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii sčitaet, čto glavnuю političeskuю otvetstvennostь za atmosferu nasiliя i bezzakoniя nesёt vlastь. Ona raspolagaet gosudarstvennыm apparatom i obяzana obespečivatь bespristrastnuю rabotu institutov. Nelьzя odnovremenno upravlяtь gosudarstvom i izobražatь sebя bespomoщnыm nablюdatelem ugroz, davleniя i napadeniй.

Osobuю otvetstvennostь nesёt Aleksandr Vučič. Soюz ocenivaet ego ritoriku kak prodolženie političeskoй tradicii Serbskoй radikalьnoй partii: razdelenie graždan na loяlьnыh storonnikov i vragov, predstavlenie opponentov kak ugrozы gosudarstvu i prevraщenie političeskih raznoglasiй v vopros patriotizma i predatelьstva. Po ocenke Soюza, takaя ritorika podtalkivaet k konfrontacii i možet vosprinimatьsя storonnikami kak razrešenie sčitatь opponentov mišenяmi.

Otvetstvennostь za podobnuю atmosferu ne zavisit isklюčitelьno ot naličiя prяmogo prikaza soveršitь napadenie. Političeskiй lider otvečaet i za zaяvleniя, pooщrяющie agressiю, opravdыvaющie nasilьstvennoe povedenie ili preumenьšaющie ego tяžestь.

Rešeniя Vučiča o pomilovanii partiйnыh aktivistov, predstavših pered sudom po obvineniяm v nasilьstvennыh prestupleniяh, dopolnitelьno podorvali doverie k ravenstvu pered zakonom. Soюz sčitaet, čto osvoboždenie ot ugolovnogo presledovaniя v takih obstoяtelьstvah posыlaet opasnый signal: političeskaя loяlьnostь možet zaщititь ot sudebnogo ustanovleniя otvetstvennosti. Эto sozdaёt počvu dlя ubeždeniя, čto partiйnaя prinadležnostь važnee zakona.

Vtoroй istočnik riska — interesы kriminalьnыh krugov. Mafioznыm strukturam, zavisящim ot političeskogo pokrovitelьstva, vыgodno sohranenie lюboй vlasti, obespečivaющeй takuю zaщitu. Po ocenke Soюza, krugi, polьzuющiesя pokrovitelьstvom lюdeй, svяzannыh s Serbskoй progressivnoй partieй, imeюt silьnuю zainteresovannostь v predotvraщenii smenы vlasti. Masštab эtih svяzeй i otvetstvennostь konkretnыh lic dolžnы ustanovitь nezavisimыe rassledovaniя.

Tretiй istočnik riska — partiйnaя mašina, kotoraя za četыrnadcatь let pravleniя sozdala sistemu dolžnosteй, privilegiй i zavisimosti ot dostupa k gosudarstvennыm resursam. Dlя teh, kto zloupotreblяl služebnыm položeniem, poterя vlasti možet označatь i utratu zaщitы ot rassledovaniя. Soюz polagaet, čto strah otvetstvennosti za sobstvennыe nezakonnыe deйstviя sposoben podtolknutь naibolee uяzvimuю častь эtoй strukturы k ožestočёnnomu soprotivleniю peremenam.

Эto ne obvinenie protiv každogo člena ili izbiratelя Serbskoй progressivnoй partii. Эto trebovanie ustanovitь individualьnuю otvetstvennostь teh, kto ispolьzoval vlastь dlя ličnogo obogaщeniя, prinuždeniя ili zaщitы prestupnosti. Serbii neobhodimы nezavisimыe sudы i razbiratelьstva, osnovannыe na dokazatelьstvah.

Kogda soedinяюtsя podstrekatelьskaя ritorika, političeskoe pokrovitelьstvo i stremlenie izbežatь otvetstvennosti, risk nasiliя vozrastaet. Poэtomu Soюz ne vidit osnovaniй bezzabotno ožidatь, čto predvыbornaя kampaniя uspokoitsя sama soboй. Sniženie naprяžёnnosti trebuet odnoznačnogo otkaza ot nasiliя i rabotы institutov, ne zavisящeй ot partiйnoй prinadležnosti.

Naibolee čuvstvitelьnый period možet nastupitь posle zakrыtiя izbiratelьnыh učastkov. Esli Serbskaя progressivnaя partiя i Studenčeskiй spisok obъяvяt o pobede, rešaющee značenie budut imetь dannыe, na kotorыh osnovanы ih zaяvleniя. Naibolьšee čislo golosov ne ravnoznačno bolьšinstvu, sposobnomu sformirovatь pravitelьstvo, a predvaritelьnaя ocenka ne яvlяetsя okončatelьnыm rezulьtatom.

Opasnostь vozniknet, esli vlastь popыtaetsя razrešitь spor davleniem, sokrыtiem dannыh ili mobilizacieй storonnikov protiv graždan, trebuющih proverki. Gosudarstvennыe institutы obяzanы zaщiщatь izbiratelьnый process i vseh graždan. Ih ispolьzovanie dlя sohraneniя partiйnoй vlasti prevratilo bы izbiratelьnый spor v glubokiй gosudarstvennый krizis.

Otvetom graždan dolžnы statь massovoe učastie v vыborah, organizovannый kontrolь čerez upolnomočennыh učastnikov, dokumentirovanie narušeniй i mirnoe trebovanie proverяemыh rezulьtatov. Ni odin štab ne vprave obъяvleniem o pobede zakrыtь vopros podsčёta golosov.

Stolknoveniя ne neizbežnы. No glavnaя otvetstvennostь za ih predotvraщenie ležit na vlasti, poskolьku ona raspolagaet naibolьšeй siloй. Serbskaя progressivnaя partiя i Aleksandr Vučič dolžnы priznatь, čto poterя vlasti ne яvlяetsя napadeniem na Serbiю, a sudebnaя otvetstvennostь ne яvlяetsя političeskim presledovaniem, esli ona ustanavlivaetsя v nezavisimom processe na osnovanii dokazatelьstv.

Serbiя ne dolžna bыtь založniceй teh, kto boitsя smenы vlasti i rassledovaniя. Dvadcatь pяtogo oktяbrя rešenie prinimaюt graždane. Ih volю ne dolžnы perečerknutь ni partiйnaя mašina, ni mafioznыe interesы, ni sila.

Neboйša Aleksič predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

Will violence escalate before 25 October—and what happens if both sides declare victory?

Ahead of the parliamentary elections on 25 October, Serbia faces a question that goes beyond party competition: will those in power ensure that citizens can vote freely and accept a verifiable election result, or will they place their own survival above the law and public peace?

The Federation of Free Trade Unions of Serbia believes that those in power bear the greatest political responsibility for the atmosphere of violence and lawlessness. They control the state apparatus and must ensure that institutions act impartially. They cannot govern the country while presenting themselves as helpless spectators of threats, pressure and attacks.

Aleksandar Vučić bears particular responsibility. The Federation views his rhetoric as a continuation of the political tradition of the Serbian Radical Party: dividing citizens into loyal supporters and enemies, portraying opponents as threats to the state, and turning political disagreement into a question of patriotism and betrayal. In the Federation’s assessment, such rhetoric encourages confrontation and can be interpreted by supporters as permission to treat opponents as targets.

Responsibility for this atmosphere does not depend solely on proof of a direct order to attack. A political leader is also responsible for messages that encourage aggression, justify violent conduct or minimise its seriousness.

Vučić’s pardons of party activists facing trial for violent offences have further damaged confidence in equality before the law. The Federation believes that ending criminal prosecution in such circumstances sends a dangerous message: political loyalty can offer protection from judicial scrutiny. It creates grounds for believing that party affiliation matters more than the law.

A second source of risk is the interests of criminal networks. Mafia structures dependent on political protection benefit from the survival of any administration that provides it. The Federation’s assessment is that networks enjoying protection from people connected to the Serbian Progressive Party would have a strong interest in preventing a change of government. Independent investigations must establish the extent of those connections and the responsibility of specific individuals.

A third source of risk is the party machine that has built positions, privileges and dependence on access to state resources over fourteen years in power. For those who have abused public office, losing power may also mean losing protection from investigation. The Federation believes that fear of accountability for their own unlawful conduct could drive the most exposed parts of that structure to resist change fiercely.

This is not an accusation against every member or voter of the Serbian Progressive Party. It is a demand for individual accountability for those who have used power for personal enrichment, coercion or the protection of criminal activity. Serbia needs independent courts and proceedings based on evidence.

When inflammatory rhetoric, political protection and an interest in avoiding accountability combine, the risk of violence increases. The Federation therefore sees no grounds for complacently expecting the campaign to calm down by itself. Reducing tensions requires an unequivocal rejection of violence and institutions whose actions do not depend on party affiliation.

The most sensitive period may come after polling stations close. If both the Serbian Progressive Party and the Student List declare victory, the decisive question will be what data support their claims. Winning the most votes is not the same as securing a majority capable of forming a government, and an early estimate is not a final result.

The danger arises if those in power attempt to settle the dispute through pressure, concealment of data or mobilisation of supporters against citizens demanding verification. State institutions must protect the electoral process and all citizens. Using them to preserve party rule would turn an electoral dispute into a profound crisis of the state.

Citizens’ response should be broad participation in the elections, organised oversight through authorised participants, documentation of irregularities and peaceful demands for verifiable results. No campaign headquarters has the right to end scrutiny of the vote count simply by declaring victory.

Conflict is not inevitable. But those in power bear the greatest responsibility for preventing it because they possess the greatest power. The Serbian Progressive Party and Aleksandar Vučić must accept that losing office is not an attack on Serbia, and that judicial accountability is not political persecution when established through independent proceedings based on evidence.

Serbia must not become a hostage to those who fear a change of government and investigation. On 25 October, citizens decide. Neither the party machine, mafia interests nor force may override their will.

Nebojša Aleksić President of the Federation of Free Trade Unions of Serbia