OTVORENO PISMO MILANA PETRIĆA, OSNIVAČA I PRVOG PREDSEDNIKA USS „SLOGA“, SVIM IZNEVERENIM SINDIKALCIMA I RADNICIMA I ŽELJKU VESELINOVIĆU

Kao osnivač i prvi predsednik Udruženih sindikata Srbije „Sloga“, koji je rukovođenje sindikatom predao Željku Veselinoviću, osećam odgovornost prema svim sindikalcima i radnicima koji su u našu organizaciju ušli verujući da će dobiti zaštitu, podršku i solidarnost.

Zato pozivam sve koji smatraju da su tokom svog delovanja u USS „Sloga“ bili iznevereni, obmanuti, iskorišćeni ili, kako to mnogi opisuju, „prodati“ i pušteni niz vodu, da mi se jave. Poziv se odnosi i na radnike koji smatraju da su dobijali lažna obećanja, a potom ostali sami pred poslodavcima, otkazima, pretnjama i pritiscima. Dostavite konkretne podatke, prepisku i dokumentaciju kako bismo svaki slučaj proverili i javno razjasnili.

Ne prihvatam da se ime organizacije koju sam osnovao koristi za ličnu promociju, a da ljudi zbog kojih je nastala ostanu bez podrške. Moja odgovornost nije da branim sadašnje rukovodstvo po svaku cenu, već da stanem uz radnike i pomognem da se utvrdi šta se dogodilo sa njihovim poverenjem.

Zato javno pitam Željka Veselinovića: da li sam ti predao sindikat da štitiš radnike ili da ga koristiš za sopstvenu političku trgovinu i ono što smatram političkim prostituisanjem sa režimom? Kako opravdavaš savez sa vlašću koju smatram duboko represivnom prema građanima koji misle opoziciono i sindikalcima koji se istinski bore za radnike i seljake? Da li si od ljudi koji su ti poverili svoju borbu tražio saglasnost za taj zaokret ili si njihovo poverenje tretirao kao sopstvenu političku imovinu?

I sam sam ostao bez podrške koju sam očekivao u borbi protiv nepravilnosti i maltretiranja radnika u „Gradskoj čistoći“. Dobio sam dva otkaza, protiv mene su podnošene krivične prijave koje osporavam kao lažne, trpeo sam pretnje i pritiske i bio fizički napadnut. Veselinović mi je ranije dolazio na slavu, a u tim teškim trenucima nije me čak ni pozvao da pita kako sam.

Zato opravdano sumnjam u njegove reči o odbrani radničkih prava. Pitam ga šta je konkretno preduzeo da me zaštiti i kakvu je pomoć pružio drugim ljudima koji su mu verovali.

Među njima je Nebojša Aleksić, danas predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije, koji je od 2017. do 2020. godine vodio sindikat „Sloga“ u JKP GSP „Beograd“. Smatram da je ostavljen na cedilu u borbi protiv pritisaka na radnike i sindikalne predstavnike. Danas je izložen ličnom omalovažavanju i uvredama, povodom kojih se priprema tužba. Posebno je neprihvatljivo uvlačiti njegovu porodicu u taj obračun, imajući u vidu da je Veselinović dolazio u njihovu kuću.

Postavljam pitanje i odnosa prema Novici Antiću iz Vojnog sindikata Srbije. Veselinović je javno nastupao povodom Antićevog pritvora i objavljivao podršku. Ali javni nastup nije dovoljan dokaz trajne solidarnosti. Kakvu je konkretnu pomoć obezbedio i da li je podrška trajala i kada više nije donosila medijsku pažnju? Sumnjam da je Antićeva teška situacija služila i Veselinovićevoj ličnoj promociji i očekujem odgovor potkrepljen činjenicama.

Ukazujem i na Sašu Aleksića, poznatog kao Crni, sindikalca iz Kikinde, za koga smatram da je takođe ostao bez podrške koju je očekivao. I njegov slučaj zahteva konkretan odgovor rukovodstva „Sloge“.

Prema informacijama kojima raspolažem, Dragan Ljubić iz „Parking servisa“ napadnut je posle izlaska iz „Sloge“ i u napadu su mu polomljena rebra. Ne tvrdim ko je napadače poslao, niti vremenski sled predstavljam kao dokaz povezanosti. Pitam kakvu je solidarnost dobio napadnuti radnik. Izlazak iz sindikata ne sme da bude razlog da čovek ostane bez podrške i osude nasilja.

Prema mojim saznanjima, takvih slučajeva ima mnogo više. Upravo zato upućujem ovaj poziv: da se ljudi jave, da prikupimo dokaze i da njihova iskustva ne ostanu prećutana.

Moja ocena je da ovi slučajevi otvaraju ozbiljno pitanje da li Veselinović ljude posmatra kao saradnike kojima duguje solidarnost ili kao sredstvo za sopstveni politički uspon. Njegova koalicija sa SNS dodatno produbljuje nepoverenje ljudi koji se žale na pritiske struktura te vlasti.

Izrazi „lažni sindikalac“, „manipulator“, „sindikalni sendvičar“ i „preletač“ predstavljaju moju oštru političku ocenu takvog ponašanja. Njenu opravdanost javnost treba da proceni na osnovu konkretnih postupaka i proverenih slučajeva.

Sindikalna solidarnost se dokazuje delima. Ko očekuje podršku radnika kada gradi svoj položaj, mora da bude uz njih i kada zbog borbe izgube posao, trpe pretnje ili budu napadnuti.

Pozivam i sve razočarane sindikalne borce, radnike, seljake i male organizacije da mi se jave radi okupljanja širokog sindikalno-radničko-seljačkog fronta. Cilj je da povežemo organizacije i pojedince koji žele stvarnu borbu za prava ljudi koji žive od svog rada, uz ravnopravnost, međusobno poštovanje i očuvanje samostalnosti svake organizacije.

Udruženi, jedinstveni i solidarni možemo izgraditi snagu koja će se suprotstaviti svakoj vlasti koja gazi naša prava i svima koji sindikalnu borbu pretvaraju u političku trgovinu — onima koje u svojoj političkoj oceni nazivam sindikalno-političkim prostitutkama. Naša snaga treba da bude u zajedničkom delovanju, a naša solidarnost u tome da nikoga ne ostavljamo samog pred otkazima, pretnjama, pritiscima i nasiljem.

„Sloga“ je osnovana zbog radnika. Kao njen osnivač i prvi predsednik, osećam obavezu da pomognem svima koji smatraju da je njihovo poverenje zloupotrebljeno. Javite se da zajedno utvrdimo činjenice, zatražimo odgovornost i izgradimo front stvarne radničke i seljačke solidarnosti.

Milan Petrić, osnivač i prvi predsednik USS „Sloga“

OTKRЫTOE PISЬMO MILANA PETRIČA, OSNOVATELЯ I PERVOGO PREDSEDATELЯ OBЪEDINЁNNЫH PROFSOЮZOV SERBII «SLOGA», VSEM PREDANNЫM PROFSOЮZNЫM AKTIVISTAM I RABOTNIKAM I ŽELЬKO VESELINOVIČU

Kak osnovatelь i pervый predsedatelь Obъedinёnnыh profsoюzov Serbii «Sloga», peredavšiй rukovodstvo profsoюzom Želьko Veselinoviču, я čuvstvuю otvetstvennostь pered vsemi profsoюznыmi aktivistami i rabotnikami, kotorыe vstupili v našu organizaciю, rassčitыvaя na zaщitu, podderžku i solidarnostь.

Poэtomu я prizыvaю svяzatьsя so mnoй vseh, kto sčitaet, čto vo vremя svoeй deяtelьnosti v «Sloge» bыl predan, obmanut, ispolьzovan ili, kak эto opisыvaюt mnogie, «prodan» i ostavlen na proizvol sudьbы. Эto obraщenie kasaetsя i rabotnikov, kotorыe sčitaюt, čto polučali ložnыe obeщaniя, a zatem ostavalisь odin na odin s rabotodatelяmi, uvolьneniяmi, ugrozami i davleniem. Predostavьte konkretnыe svedeniя, perepisku i dokumentы, čtobы mы mogli proveritь i publično proяsnitь každый slučaй.

Я ne soglasen s tem, čtobы imя organizacii, kotoruю я osnoval, ispolьzovalosь dlя ličnogo prodviženiя, a lюdi, radi kotorыh ona sozdavalasь, ostavalisь bez podderžki. Moя otvetstvennostь zaklюčaetsя ne v zaщite nыnešnego rukovodstva lюboй cenoй, a v podderžke rabotnikov i vыяsnenii togo, čto proizošlo s ih doveriem.

Poэtomu я publično sprašivaю Želьko Veselinoviča: я peredal tebe profsoюz dlя zaщitы rabotnikov ili dlя ispolьzovaniя ego v sobstvennыh političeskih sdelkah i v tom, čto я sčitaю političeskoй prostitucieй v otnošeniяh s režimom? Kak tы opravdыvaešь soюz s vlastью, kotoruю я sčitaю gluboko repressivnoй po otnošeniю k graždanam s oppozicionnыmi vzglяdami i profsoюznыm aktivistam, iskrenne borющimsя za rabotnikov i krestьяn? Sprašival li tы soglasiя na эtot povorot u lюdeй, doverivših tebe svoю borьbu, ili sčital ih doverie svoeй političeskoй sobstvennostью?

Я sam ostalsя bez podderžki, na kotoruю rassčitыval v borьbe protiv narušeniй i pritesneniя rabotnikov predpriяtiя «Gradska čistoča». Menя dvaždы uvolьnяli, protiv menя podavali zaяvleniя o prestupleniяh, kotorыe я osparivaю kak ložnыe, я stalkivalsя s ugrozami i davleniem i podvergsя fizičeskomu napadeniю. Ranьše Veselinovič prihodil ko mne na semeйnый prazdnik — slavu, no v эti tяžёlыe momentы daže ne pozvonil, čtobы sprositь, kak я.

Poэtomu u menя estь obosnovannыe pričinы somnevatьsя v ego slovah o zaщite trudovыh prav. Я sprašivaю, čto konkretno on predprinяl dlя moeй zaщitы i kakuю pomoщь okazal drugim lюdяm, kotorыe emu doverяli.

Sredi nih — Neboйša Aleksič, segodnя predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii, kotorый s 2017 po 2020 god vozglavlяl profsoюz «Sloga» v belgradskom gorodskom transportnom predpriяtii GSP. Я sčitaю, čto ego ostavili bez podderžki v borьbe protiv davleniя na rabotnikov i profsoюznыh predstaviteleй. Segodnя on stalkivaetsя s ličnыm uniženiem i oskorbleniяmi, v svяzi s kotorыmi gotovitsя sudebnый isk. Osobenno nedopustimo vovlekatь ego semью v эtot konflikt, učitыvaя, čto Veselinovič bыval v ih dome.

Я takže stavlю vopros ob otnošenii k Novice Antiču iz Voennogo profsoюza Serbii. Veselinovič publično vыstupal po povodu soderžaniя Antiča pod stražeй i zaяvlяl o podderžke. Odnako publičnoe vыstuplenie samo po sebe ne dokazыvaet postoяnnoй solidarnosti. Kakuю konkretnuю pomoщь on obespečil i prodolžalasь li podderžka, kogda ona perestala privlekatь vnimanie SMI? Я podozrevaю, čto tяžёlaя situaciя Antiča ispolьzovalasь takže dlя ličnogo prodviženiя Veselinoviča, i ožidaю otveta, podkreplёnnogo faktami.

Я obraщaю vnimanie i na Sašu Aleksiča po prozviщu Crni, profsoюznogo aktivista iz Kikindы, kotorый, po moeй ocenke, takže ostalsя bez ožidaemoй podderžki. Ego slučaй trebuet konkretnogo otveta rukovodstva «Slogi».

Soglasno imeющeйsя u menя informacii, Dragan Lюbič iz «Parking servisa» podvergsя napadeniю posle vыhoda iz «Slogi», i vo vremя napadeniя emu slomali rёbra. Я ne utverždaю, kto napravil napadavših, i ne predstavlяю posledovatelьnostь sobыtiй kak dokazatelьstvo svяzi meždu nimi. Я sprašivaю, kakuю podderžku polučil postradavšiй rabotnik. Vыhod iz profsoюza ne dolžen stanovitьsя pričinoй otkaza v podderžke i osuždenii nasiliя.

Po imeющimsя u menя svedeniяm, podobnыh slučaev značitelьno bolьše. Imenno poэtomu я obraщaюsь s эtim prizыvom: čtobы lюdi svяzalisь so mnoй, čtobы mы sobrali dokazatelьstva i čtobы ih opыt ne bыl zamolčan.

Po moeй ocenke, эti slučai stavяt serьёznый vopros: vosprinimaet li Veselinovič lюdeй kak soratnikov, kotorыm on obяzan proяvlяtь solidarnostь, ili kak sredstvo sobstvennogo političeskogo prodviženiя? Ego koaliciя s Serbskoй progressivnoй partieй dopolnitelьno usilivaet nedoverie lюdeй, žaluющihsя na davlenie so storonы struktur эtoй vlasti.

Vыraženiя «nenastoящiй profsoюznый deяtelь», «manipulяtor», «profsoюznый storonnik vlasti za podački» i «političeskiй perebežčik» otražaюt moю rezkuю političeskuю ocenku takogo povedeniя. Obщestvennostь dolžna ocenivatь eё obosnovannostь po konkretnыm postupkam i proverennыm slučaяm.

Profsoюznaя solidarnostь dokazыvaetsя delami. Tot, kto rassčitыvaet na podderžku rabotnikov pri ukreplenii sobstvennogo položeniя, dolžen bыtь rяdom i togda, kogda iz-za svoeй borьbы oni terяюt rabotu, stalkivaюtsя s ugrozami ili podvergaюtsя napadeniю.

Я takže prizыvaю vseh razočarovannыh profsoюznыh aktivistov, rabotnikov, krestьяn i nebolьšie organizacii svяzatьsя so mnoй dlя sozdaniя širokogo profsoюznogo, rabočego i krestьяnskogo fronta. Naša celь — obъedinitь organizacii i lюdeй, stremящihsя k realьnoй borьbe za prava teh, kto živёt svoim trudom, na osnove ravnopraviя, vzaimnogo uvaženiя i sohraneniя samostoяtelьnosti každoй organizacii.

Obъedinivšisь i proяvlяя edinstvo i solidarnostь, mы možem sozdatь silu, sposobnuю protivostoяtь lюboй vlasti, popiraющeй naši prava, i vsem, kto prevraщaet profsoюznuю borьbu v političeskiй torg, — tem, kogo я v svoeй političeskoй ocenke nazыvaю profsoюzno-političeskimi prostitutkami. Naša sila dolžna zaklюčatьsя v sovmestnыh deйstviяh, a naša solidarnostь — v tom, čtobы nikogo ne ostavlяtь odin na odin s uvolьneniяmi, ugrozami, davleniem i nasiliem.

«Sloga» bыla osnovana radi rabotnikov. Kak eё osnovatelь i pervый predsedatelь, я čuvstvuю obяzannostь pomočь vsem, kto sčitaet, čto ih doveriem zloupotrebili. Svяžitesь so mnoй, čtobы vmeste ustanovitь faktы, potrebovatь otvetstvennosti i sozdatь front podlinnoй rabočeй i krestьяnskoй solidarnosti.

Milan Petrič, osnovatelь i pervый predsedatelь Obъedinёnnыh profsoюzov Serbii «Sloga»

OPEN LETTER FROM MILAN PETRIĆ, FOUNDER AND FIRST PRESIDENT OF THE UNITED TRADE UNIONS OF SERBIA “SLOGA”, TO ALL BETRAYED TRADE UNIONISTS AND WORKERS AND TO ŽELJKO VESELINOVIĆ

As the founder and first president of the United Trade Unions of Serbia “Sloga”, who handed over the leadership of the union to Željko Veselinović, I feel responsible towards all trade unionists and workers who joined our organisation believing they would receive protection, support and solidarity.

I therefore invite everyone who believes they were betrayed, deceived, used or, as many describe it, “sold out” and abandoned during their involvement in Sloga to contact me. This call also extends to workers who believe they received false promises and were subsequently left alone to face employers, dismissals, threats and pressure. Please provide specific information, correspondence and documentation so that we can verify and publicly clarify each case.

I cannot accept the name of the organisation I founded being used for personal promotion while the people it was created to serve are left without support. My responsibility is not to defend the current leadership at any cost, but to stand beside workers and help establish what happened to their trust.

I therefore publicly ask Željko Veselinović: did I hand the union over to you to protect workers, or to use it for your own political bargaining and what I regard as political prostitution in dealings with the regime? How do you justify an alliance with a government that I consider deeply repressive towards citizens with opposition views and trade unionists who sincerely fight for workers and farmers? Did you seek the consent of the people who entrusted their struggle to you before making that turn, or did you treat their trust as your own political property?

I myself was left without the support I expected in my fight against irregularities and the mistreatment of workers at Gradska čistoća, Belgrade’s municipal sanitation company. I was dismissed twice, criminal complaints were filed against me that I dispute as false, I faced threats and pressure, and I was physically assaulted. Veselinović had previously attended my family’s patron saint celebration, yet during those difficult times he did not even call to ask how I was.

That is why I have justified reasons to question his statements about defending workers’ rights. I ask what, specifically, he did to protect me and what assistance he provided to other people who trusted him.

Among them is Nebojša Aleksić, now president of the Alliance of Free Trade Unions of Serbia, who headed the Sloga union at Belgrade’s public transport company, GSP, from 2017 to 2020. I believe he was abandoned during his struggle against pressure on workers and union representatives. He now faces personal disparagement and insults, over which a lawsuit is being prepared. Drawing his family into that dispute is particularly unacceptable, given that Veselinović visited their home.

I also raise the question of his treatment of Novica Antić of the Military Trade Union of Serbia. Veselinović made public statements about Antić’s detention and announced his support. However, a public appearance alone does not demonstrate lasting solidarity. What specific assistance did he provide, and did that support continue when it no longer attracted media attention? I suspect that Antić’s difficult situation also served Veselinović’s personal promotion, and I expect an answer supported by facts.

I also draw attention to Saša Aleksić, known as Crni, a trade union activist from Kikinda who, in my assessment, was likewise left without the support he expected. His case requires a specific answer from Sloga’s leadership.

According to the information available to me, Dragan Ljubić of Parking servis was assaulted after leaving Sloga and suffered broken ribs in the attack. I make no allegation about who sent the attackers, and I do not present the sequence of events as proof of a connection. I ask what solidarity the injured worker received. Leaving a union must never become a reason to withhold support or a condemnation of violence.

According to my information, there are many more such cases. That is precisely why I am making this appeal: so that people come forward, we gather evidence and their experiences are not silenced.

In my assessment, these cases raise a serious question: does Veselinović regard people as colleagues to whom he owes solidarity, or as instruments of his own political advancement? His coalition with the Serbian Progressive Party further deepens the mistrust of people who complain of pressure from structures associated with that government.

The terms “fake trade unionist”, “manipulator”, “union loyalist serving the government for handouts” and “political turncoat” express my sharp political assessment of such conduct. The public should judge whether that assessment is justified on the basis of specific actions and verified cases.

Trade union solidarity is proven through action. Anyone who expects workers’ support while building his own position must also stand beside them when their struggle costs them their jobs, exposes them to threats or leaves them facing violence.

I also invite all disillusioned trade union activists, workers, farmers and small organisations to contact me to help build a broad trade union, workers’ and farmers’ front. Our aim is to bring together organisations and individuals committed to a real struggle for the rights of people who live by their work, based on equality, mutual respect and the independence of every participating organisation.

United and standing in solidarity, we can build a force capable of confronting any government that tramples on our rights and anyone who turns trade union struggles into political bargaining — those whom, in my political assessment, I call trade union and political prostitutes. Our strength must lie in collective action, and our solidarity must mean leaving no one alone to face dismissal, threats, pressure or violence.

Sloga was founded for workers. As its founder and first president, I feel obliged to help everyone who believes their trust was abused. Contact me so that we can establish the facts together, demand accountability and build a front of genuine solidarity among workers and farmers.

Milan Petrić, Founder and First President of the United Trade Unions of Serbia “Sloga”