PORUKA POLICIJI I VLASTI SRBIJE

Ovo je principijelan stav i nema nikakve veze sa tim da li neko podržava studentsku izbornu listu ili joj se politički protivi. Mladost Srbije ne sme da se prebija zato što protestuje. Ne smeju je tući ni ljudi u crnom, ni ljudi u policijskim uniformama. Ne smeju se učesnici protesta gaziti automobilima. Mora se do kraja istražiti i ko je napadao studente i građane, ko je za to znao, ko je to dozvolio i ko ih je štitio. Mora se utvrditi i puna istina o navodima da su radnici JKP „Gradska čistoća“ Beograd duž trase studentskog protesta ostavljali kamenice koje su potom mogle biti upotrebljene za napade na demonstrante. Ukoliko je to rađeno organizovano, mora se utvrditi ko je izdao naređenje i sa kojom namerom. Niko ne sme da zaboravi ni ozbiljne optužbe u vezi sa upotrebom tzv. zvučnog topa. Srbija zaslužuje potpunu istinu o svakom od ovih događaja. Ako mislite da je mladost Srbije zaboravila — varate se. I ovde dolazimo do mnogo šireg i težeg pitanja. Kada vlast jedne države dopusti nasilje nad sopstvenom decom i mladim ljudima, onda nas ne sme čuditi što se postavljaju i najteža pitanja o političkoj odgovornosti iz devedesetih godina, tokom građanskih ratova prilikom raspada Jugoslavije. Značajan deo političke generacije koja je tada bila na vlasti ili oko vlasti ponovo je imao vlast i ogroman uticaj u Srbiji decenijama kasnije. Zato posle 25. oktobra ne tražimo osvetu. Tražimo zakon, istragu, dokaze i sudove Republike Srbije. Svako za koga se dokaže da je tukao decu, gazio demonstrante, organizovao napade, zloupotrebio uniformu ili izdavao nezakonita naređenja mora da položi račun pred zakonom. Bez obzira na funkciju. Bez obzira na uniformu. Bez obzira na partijsku knjižicu. Deca Srbije nisu ničiji neprijatelj. Aleksić Nebojša predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

Эto principialьnaя poziciя, i ona nikak ne zavisit ot togo, podderživaet li kto-libo studenčeskiй izbiratelьnый spisok ili političeski vыstupaet protiv nego. Molodёžь Serbii nelьzя izbivatь za to, čto ona protestuet. Eё ne imeюt prava izbivatь ni lюdi v čёrnom, ni lюdi v policeйskoй forme, Učastnikov protestov nelьzя davitь avtomobilяmi. Neobhodimo do konca rassledovatь, kto napadal na studentov i graždan, kto ob эtom znal, kto эto dopustil i kto obespečival zaщitu vinovnыh. Neobhodimo takže ustanovitь vsю pravdu otnositelьno soobщeniй o tom, čto rabotniki belgradskogo kommunalьnogo predpriяtiя «Gradska čistoča» ostavlяli vdolь maršruta studenčeskogo protesta kamni, kotorыe vposledstvii mogli bыtь ispolьzovanы dlя napadeniй na demonstrantov. Esli эto delalosь organizovanno, neobhodimo ustanovitь, kto otdal takoй prikaz i s kakoй celью. Nelьzя zabыvatь i serьёznыe obvineniя, svяzannыe s primeneniem tak nazыvaemoй zvukovoй puški. Serbiя zasluživaet polnoй pravdы o každom iz эtih sobыtiй. Esli vы dumaete, čto molodёžь Serbii zabыla, — vы ošibaetesь. I zdesь voznikaet gorazdo bolee širokiй i tяžёlый vopros. Kogda vlastь gosudarstva dopuskaet nasilie nad sobstvennыmi detьmi i molodыmi lюdьmi, nas ne dolžno udivlяtь, čto voznikaюt i samыe tяžёlыe voprosы o političeskoй otvetstvennosti devяnostыh godov, perioda graždanskih voйn pri raspade Юgoslavii. Značitelьnaя častь političeskogo pokoleniя, nahodivšegosя togda u vlasti ili rяdom s neй, vnovь obladala vlastью i ogromnыm vliяniem v Serbii desяtiletiя spustя. Poэtomu posle 25 oktяbrя mы trebuem ne mesti. Mы trebuem zakona, rassledovaniя, dokazatelьstv i suda Respubliki Serbiя. Každый, v otnošenii kogo budet dokazano, čto on izbival molodыh lюdeй, davil demonstrantov avtomobilem, organizovыval napadeniя, zloupotreblяl policeйskoй formoй ili otdaval nezakonnыe prikazы, dolžen otvetitь pered zakonom. Nezavisimo ot dolžnosti. Nezavisimo ot formы. Nezavisimo ot partiйnogo bileta. Deti Serbii — ne vragi gosudarstva. Aleksič Neboйša predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

MESSAGE TO THE SERBIAN POLICE AND GOVERNMENT

This is a matter of principle. It does not depend on whether someone supports the student electoral list or politically opposes it. Serbia's young people must never be beaten for protesting. They must not be assaulted by people dressed in black or by people wearing police uniforms. Protesters must not be run down by cars. There must be a full investigation into who attacked students and citizens, who knew about it, who allowed it to happen, and who protected those responsible. The full truth must also be established regarding allegations that workers of Belgrade's municipal sanitation company placed stones along the route of a student protest that could subsequently have been used in attacks on demonstrators. If this was organized, Serbia must establish who gave the order and for what purpose. The serious allegations concerning the use of a so-called sonic weapon must not be forgotten either. Serbia deserves the complete truth about every one of these events. If you believe that Serbia's youth have forgotten, you are mistaken. And this raises a much broader and more difficult question. When those governing a country allow violence against their own children and young people, it should not surprise us that the gravest questions are also raised about political responsibility during the 1990s and the civil wars accompanying the breakup of Yugoslavia. A significant part of the political generation that held power, or operated around it, during that period again exercised power and enormous influence in Serbia decades later. After 25 October, therefore, we are not demanding revenge. We demand law, investigations, evidence and justice before the courts of the Republic of Serbia. Anyone proven to have beaten young people, run protesters down with a vehicle, organized attacks, abused a police uniform, or issued unlawful orders must answer before the law. Regardless of office. Regardless of uniform. Regardless of party membership. The children of Serbia are not the enemy of the state.

Aleksić Nebojša President of the Alliance of Free Trade Unions of Serbia