PROKLETSTVO DVE SRBIJE: KAD SE PODELE PROGLAŠAVAJU PATRIOTIZMOM

Srbija se ponovo gura u staru i opasnu zamku: podelu na dve Srbije, dva tabora, dve istine, dve vojske, dve nepomirljive strane. Kao da istorija nije dovoljno puta pokazala kuda vode srpske svađe, srpsko nejedinstvo i uverenje da politički protivnik nije protivnik, već neprijatelj koga treba poraziti, poniziti ili uništiti. To je srpsko prokletstvo koje traje vekovima. Od Kosovskog boja i svađa srpskih velikaša, preko dinastičkih podela Karađorđevića i Obrenovića, preko tragičnog bratoubilačkog sukoba partizana i četnika, pa sve do savremenih podela na „prvosrbijance“ i „drugosrbijance“, Srbija stalno iznova troši snagu na unutrašnje sukobe. A da ne govorimo o teritorijalnim podelama: Šumadinci, Krajišnici, Crnogorci, Vojvođani, Bosanci, Južnjaci, Kosovci, Makedonci, Rumuni, Bugari — i, naravno, ono najopasnije i najpogrdnije: da su svi koji nisu Beograđani primitivci. To nije politika. To je otrov koji razara narod iznutra. Takve podele nikada nisu bile samo naše unutrašnje pitanje. Velike sile i njihove agenture, koje su kroz istoriju imale političke, ekonomske i geostrateške interese na Balkanu, uvek su u srpskim svađama videle našu najveću slabost. Te slabosti su koristile, podsticale i produbljivale kako bi što više rastočile srpsko nacionalno biće. Istorijski gledano, postojali su Srbi pravoslavci, Srbi muhamedanci i Srbi katolici. Mnogi istoričari različito tumače procese formiranja modernih nacionalnih identiteta na Balkanu, ali je nesporno da su politički, verski i geopolitički sukobi duboko uticali na njihov razvoj. Za Srbiju je to opomena da nesloga, unutrašnje podele i odricanje od sopstvenog nacionalnog jedinstva mogu imati dalekosežne posledice. Normalno je da različito mislimo. Normalno je da postoje vlast i opozicija. Normalno je da postoje levica, desnica, centar, sindikati, stranke, pokreti, studenti, radnici, intelektualci i obični ljudi sa različitim pogledima na budućnost Srbije. Ali nije normalno da se zbog tih razlika razara država. Narod i država moraju uvek biti iznad svake stranke, svakog lidera, svakog pokreta i svake političke ambicije. Kada političke svađe postanu važnije od naroda, kada borba za vlast postane važnija od opstanka države, kada se građani Srbije dele na poželjne i nepoželjne, na „naše“ i „njihove“, na Beograđane i provinciju, na patriote i izdajnike, onda politika prestaje da služi državi. Savez slobodnih sindikata Srbije smatra da je dužnost svih političkih aktera da čuvaju državu i narod iznad svakog partijskog interesa. Samo Srbija koja je sposobna da prihvati različita mišljenja, a da istovremeno sačuva nacionalno jedinstvo i institucije, može biti snažna, slobodna i dostojanstvena.

Aleksić Nebojša predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

PROKLЯTIE DVUH SERBIЙ: KOGDA RASKOL OBЪЯVLЯЮT PATRIOTIZMOM

Serbiю vnovь pыtaюtsя vtяnutь v staruю i opasnuю lovušku — razdelitь eё na dve Serbii, dva lagerя, dve istinы i dve neprimirimыe storonы. Istoriя uže mnogo raz pokazыvala, k čemu privodяt serbskie razdorы, otsutstvie edinstva i ubeždenie, čto političeskiй opponent — ne sopernik, a vrag. Эto serbskoe proklяtie dlitsя vekami. Ot Kosovskoй bitvы i raspreй serbskoй znati, čerez dinastičeskoe soperničestvo Karageorgievičeй i Obrenovičeй, čerez tragičeskiй bratoubiйstvennый konflikt meždu partizanami i četnikami, do sovremennыh političeskih razdeleniй — Serbiя vnovь i vnovь rashoduet svoi silы na vnutrennie konfliktы. Ne stoit zabыvatь i o regionalьnыh razdeleniяh: šumadiйcы, kraišniki, černogorcы, voevodincы, bosniйcы, žiteli юga, Kosova, Severnoй Makedonii, rumыnы, bolgarы. Podobnыe яrlыki i vzaimnoe uniženie nikogda ne ukreplяli gosudarstvo. Takie raskolы nikogda ne bыli isklюčitelьno vnutrennim delom Serbii. Krupnыe deržavы i ih strukturы, imevšie političeskie, эkonomičeskie i geostrategičeskie interesы na Balkanah, vsegda rassmatrivali serbskie vnutrennie konfliktы kak slabostь, kotoruю možno ispolьzovatь i uglublяtь. Istoričeski suщestvovali pravoslavnыe serbы, serbы-musulьmane i serbы-katoliki. Učёnыe po-raznomu ocenivaюt processы formirovaniя sovremennыh nacionalьnыh identičnosteй na Balkanah, odnako očevidno, čto političeskie, religioznыe i geopolitičeskie konfliktы sыgrali v nih značitelьnuю rolь. Dlя Serbii эto dolžno ostavatьsя istoričeskim urokom. Različie vo mneniяh estestvenno. Estestvenno suщestvovanie vlasti i oppozicii, levыh i pravыh vzglяdov, profsoюzov, partiй, obщestvennыh dviženiй, studentov i rabočih. No nenormalьno razrušatь gosudarstvo iz-za političeskih različiй. Narod i gosudarstvo vsegda dolžnы stoяtь vыše partiйnыh interesov. Tolьko Serbiя, sposobnaя sohranitь edinstvo, uvažaя različie mneniй i ukreplяя svoi institutы, možet bыtь silьnoй, svobodnoй i dostoйnoй.

Aleksič Neboйša Predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

THE CURSE OF TWO SERBIAS: WHEN DIVISION IS PRESENTED AS PATRIOTISM

Serbia is once again being drawn into an old and dangerous trap: the division of the country into two Serbias, two camps, two truths and two irreconcilable sides. History has repeatedly shown where internal quarrels, disunity and the belief that political opponents are enemies rather than fellow citizens can lead. This Serbian curse has lasted for centuries. From the Battle of Kosovo and the disputes among Serbian nobles, through the dynastic rivalry between the Karađorđević and Obrenović families, the tragic conflict between Partisans and Chetniks, and today's political divisions, Serbia has too often exhausted its strength in internal conflict. There are also regional divisions and stereotypes: people from Šumadija, Krajina, Montenegro, Vojvodina, Bosnia, southern Serbia, Kosovo, North Macedonia, Romanians, Bulgarians, and even the insulting notion that everyone outside Belgrade is somehow inferior. Such divisions weaken society rather than strengthen it. These divisions have never been solely Serbia's internal affair. Great powers and the networks serving their political, economic and strategic interests in the Balkans have often viewed Serbian internal conflicts as weaknesses that could be exploited and intensified. Historically there were Orthodox Serbs, Muslim Serbs and Catholic Serbs. Historians hold different views about the development of modern national identities in the Balkans, but there is broad agreement that political, religious and geopolitical conflicts profoundly influenced those processes. For Serbia, this should serve as a reminder of the long-term consequences of internal division. It is natural for people to think differently. It is natural to have governments and opposition, political parties, trade unions, social movements, students, workers and citizens with different political beliefs. What is not natural is allowing those differences to destroy the state. The people and the state must always stand above party interests. Only a Serbia capable of respecting different opinions while preserving national unity and strong institutions can remain strong, free and dignified.

Nebojša Aleksić President of the Confederation of Free Trade Unions of Serbia