SAD SE VIDI KO JE SINDIKAT, A KO JE ĆACI
Povodom saopštenja v. d. direktora JKP GSP „Beograd” Zorana Šarca, u kome se navodi da je saobraćajna nezgoda kod Brankovog mosta posledica zdravstvenog stanja vozača autobusa, ali i navodnog nepoštovanja internih propisa, Savez slobodnih sindikata Srbije postavlja jasno pitanje: Da li je moguće da se radnik koji je, prema samim navodima direktora, doživeo ozbiljno pogoršanje zdravstvenog stanja za volanom autobusa, odmah u javnosti stavlja u kontekst krivice, disciplinskih postupaka, prekršajnih i krivičnih prijava? Da li je to odnos prema čoveku koji je u JKP GSP „Beograd” zaposlen od 1995. godine? Da li je to odnos prema vozačima koji svakodnevno nose ogromnu odgovornost, rade pod pritiskom, u teškim uslovima, u sistemu u kome se godinama guraju problemi pod tepih? Upravo zato je Savez slobodnih sindikata Srbije danas podneo zvaničan Zahtev za pristup informacijama od javnog značaja JKP GSP „Beograd”. Tražimo dokumentaciju koja treba da pokaže šta se zaista dogodilo 4. juna 2026. godine, oko 00.05 časova, u Pop Lukinoj ulici, u kojoj je učestvovalo vozilo JKP GSP „Beograd” koje se isključivalo iz saobraćaja i kretalo ka garaži na Novom Beogradu. Zahtevamo da nam se dostave:
1. propisana trasa kretanja vozila prilikom isključenja iz saobraćaja i povratka u garažu za navedeno vozilo, odnosno liniju, na dan nezgode, i interni akt kojim su te trase propisane;
2. radni nalog za navedeno vozilo za smenu u kojoj je došlo do nezgode, uz depersonalizaciju podataka o vozaču ukoliko je neophodno;
3. podaci iz sistema za praćenje vozila u realnom vremenu za navedeno vozilo u noći 3/4. juna 2026. godine, u kritičnom periodu oko 00.05 časova, sa zabeleženom putanjom i vremenskim oznakama;
4. informacija da li je dežurni dispečerski, nadzorni ili drugi sistem upravljanja u realnom vremenu registrovao odstupanje vozila od propisane trase, te kada i na koji način je reagovao, uz dostavljanje odgovarajuće evidencije;
5. interni akt, uputstvo ili procedura kojom je uređeno postupanje dispečerskog, odnosno nadzornog centra u slučaju odstupanja vozila od propisane trase;
6. akt o proceni rizika za radno mesto vozača autobusa, u delu koji se odnosi na utvrđene rizike i obavezne lekarske preglede, odnosno propisani interval periodičnih lekarskih pregleda za to radno mesto;
7. zbirni podatak, bez podataka o ličnosti, o broju vozača upućenih na kontrolni ili vanredni zdravstveni pregled u periodu 2024–2026. godine.
Ovo nije prazna politika. Ovo je sindikalni posao. Dok jedni dele saopštenja direktora i ćute kada se radniku stavlja meta na čelo, Savez slobodnih sindikata Srbije traži dokumenta, procedure, tragove kretanja vozila, radne naloge, akte o riziku i podatke o zdravstvenim pregledima.
Tu se vidi razlika između sindikata i ćacija.
Ćaci Miša Božić, predsednik takozvane Srpske napredne sloge, pokazao je svu svoju „hrabrost” tako što je podelio javno saopštenje v. d. direktora JKP GSP „Beograd” Zorana Šarca.
Toliko od sindikalne borbe.
Kada treba telefonom da zove predsednika Saveza slobodnih sindikata Srbije Aleksić Nebojšu, da vređa, preti i kao papagaj ponavlja reči prvog sendvičara Srpske napredne sloge Željka Veselinovića — tu je junak.
A kada treba da stane u zaštitu svog kolege, vozača koji je doživeo ozbiljan zdravstveni udar na radnom mestu, za volanom autobusa — tada ćuti, deli direktorsko saopštenje i glumi sindikalca.
To nije sindikat.
To je produžena ruka menadžmenta.
To je ćutanje pred direktorom i bahatost prema kolegama.
To je Srpska napredna sloga u svom najčistijem obliku: hrabri pred radnicima, ponizni pred upravom.
Savez slobodnih sindikata Srbije neće dozvoliti da se zdravstveno stanje jednog radnika koristi kao povod za zastrašivanje svih vozača JKP GSP „Beograd”. Nećemo dozvoliti da se pre utvrđivanja činjenica u javnost guraju formulacije koje unapred pripremaju disciplinski progon radnika. Ako je vozaču pozlilo, onda je prvo pitanje: šta sistem čini da zaštiti vozače i putnike?
Ako se govori o trasi, onda je pitanje: ko je kontrolisao kretanje vozila u realnom vremenu? Ako se govori o internim propisima, onda je pitanje: gde su ti propisi, kako se primenjuju i da li se primenjuju jednako na sve? Ako se govori o bezbednosti, onda je pitanje: koliko je vozača uopšte upućeno na vanredne zdravstvene preglede, i da li se zdravlje vozača tretira kao stvarna bezbednosna tema ili samo kao izgovor kada treba prebaciti odgovornost na radnika?
Zato tražimo dokumenta. Zato tražimo činjenice. Zato tražimo odgovornost.
I zato poručujemo radnicima JKP GSP „Beograd”: nije sindikat onaj ko deli direktorska saopštenja protiv radnika. Sindikat je onaj ko u trenutku kada se radniku sprema javna i disciplinska presuda, stane između radnika i sistema i zatraži istinu. Sada se jasno vidi ko je sindikat, a ko je ćaci.
Aleksić Nebojša predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije
TEPERЬ VIDNO, KTO ЯVLЯETSЯ PROFSOЮZOM, A KTO — «ČACI»
V svяzi s zaяvleniem ispolnяющego obяzannosti direktora GKP GSP «Belgrad» Zorana Šaraca, v kotorom govoritsя, čto dorožno-transportnoe proisšestvie u Brankova mosta stalo sledstviem sostoяniя zdorovья voditelя avtobusa, no takže i яkobы nesoblюdeniя vnutrennih pravil, Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii zadaёt яsnый vopros: Možno li rabotnika, kotorый, soglasno samomu zaяvleniю direktora, perežil serьёznoe uhudšenie sostoяniя zdorovья za rulёm avtobusa, srazu že publično stavitь v kontekst vinы, disciplinarnыh mer, administrativnыh i ugolovnыh zaяvleniй?
Razve tak otnosяtsя k čeloveku, kotorый rabotaet v GSP «Belgrad» s 1995 goda? Razve tak otnosяtsя k voditelяm, kotorыe každый denь nesut ogromnuю otvetstvennostь, rabotaюt pod davleniem, v tяžёlыh usloviяh, v sisteme, gde problemы godami zametalisь pod kovёr?
Imenno poэtomu Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii segodnя podal oficialьnый Zapros na dostup k informacii obщestvennogo značeniя v GKP GSP «Belgrad». Mы trebuem dokumentaciю, kotoraя dolžna pokazatь, čto na samom dele proizošlo 4 iюnя 2026 goda okolo 00:05 v ulice Pop Lukina, gde v proisšestvii učastvovalo transportnoe sredstvo GSP «Belgrad», kotoroe vыvodilosь iz dviženiя i napravlяlosь v garaž na Novom Belgrade.
Mы trebuem predostavitь:
1. ustanovlennый maršrut dviženiя transportnogo sredstva pri vыvode iz dviženiя i vozvraщenii v garaž dlя ukazannogo avtobusa, to estь linii, v denь proisšestviя, a takže vnutrenniй akt, kotorыm эti maršrutы opredelenы;
2. putevoй ili rabočiй narяd na ukazannoe transportnoe sredstvo za smenu, v kotoroй proizošlo proisšestvie, s obezličivaniem dannыh o voditele, esli эto neobhodimo;
3. dannыe iz sistemы otsleživaniя transportnogo sredstva v realьnom vremeni za nočь 3/4 iюnя 2026 goda, v kritičeskiй period okolo 00:05, s maršrutom dviženiя i vremennыmi otmetkami;
4. informaciю o tom, zafiksirovala li dežurnaя dispetčerskaя, nadzornaя ili inaя sistema upravleniя v realьnom vremeni otklonenie transportnogo sredstva ot ustanovlennogo maršruta, kogda i kakim obrazom posledovala reakciя, s predostavleniem sootvetstvuющeй dokumentacii;
5. vnutrenniй akt, instrukciю ili proceduru, reguliruющuю deйstviя dispetčerskogo ili nadzornogo centra v slučae otkloneniя transportnogo sredstva ot ustanovlennogo maršruta;
6. akt ob ocenke riska dlя rabočego mesta voditelя avtobusa v časti, kasaющeйsя ustanovlennыh riskov i obяzatelьnыh medicinskih osmotrov, to estь ustanovlennogo intervala periodičeskih medicinskih osmotrov dlя эtoй dolžnosti;
7. svodnыe dannыe, bez personalьnыh dannыh, o količestve voditeleй, napravlennыh na kontrolьnый ili vneočerednoй medicinskiй osmotr v period 2024–2026 godov.
Эto ne pustaя politika. Эto nastoящaя profsoюznaя rabota. Poka odni rasprostranяюt zaяvleniя direktora i molčat, kogda na rabotnika faktičeski vozlagaюt otvetstvennostь eщё do ustanovleniя vseh faktov, Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii trebuet dokumentы, procedurы, dannыe o dviženii transportnogo sredstva, rabočie narяdы, aktы o riske i dannыe o medicinskih osmotrah.
Imenno zdesь vidna raznica meždu profsoюzom i «čaci». «Čaci» Miša Božič, predsedatelь tak nazыvaemoй Serbskoй progressivnoй Slogi, pokazal vsю svoю «smelostь» tem, čto prosto rasprostranil publičnoe zaяvlenie i. o. direktora GSP «Belgrad» Zorana Šaraca.
Vot i vsя ego profsoюznaя borьba.
Kogda nužno zvonitь predsedatelю Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii Neboйše Aleksiču, oskorblяtь, ugrožatь i kak popugaй povtorяtь slova pervogo «buterbrodčika» Serbskoй progressivnoй Slogi Želьko Veselinoviča — togda on geroй. A kogda nužno vstatь na zaщitu svoego kollegi, voditelя, u kotorogo proizošёl serьёznый pristup na rabočem meste, za rulёm avtobusa, — togda on molčit, rasprostranяet zaяvlenie direktora i izobražaet profsoюznogo deяtelя. Эto ne profsoюz. Эto prodolženie ruki rukovodstva. Эto molčanie pered direktorom i naglostь po otnošeniю k kollegam. Эto Serbskaя progressivnaя Sloga v eё samom čistom vide: smelыe pered rabočimi, pokornыe pered administracieй. Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii ne pozvolit, čtobы sostoяnie zdorovья odnogo rabotnika ispolьzovalosь kak povod dlя zapugivaniя vseh voditeleй GSP «Belgrad». Mы ne pozvolim, čtobы do ustanovleniя faktov v publičnoe prostranstvo prodvigalisь formulirovki, zaranee gotovящie disciplinarnoe presledovanie rabotnika. Esli voditelю stalo ploho, pervый vopros dolžen bыtь takim: čto delaet sistema dlя zaщitы voditeleй i passažirov? Esli rečь idёt o maršrute, vopros sleduющiй: kto kontroliroval dviženie transportnogo sredstva v realьnom vremeni? Esli rečь idёt o vnutrennih pravilah, vopros takoй: gde эti pravila, kak oni primenяюtsя i primenяюtsя li oni odinakovo ko vsem? Esli rečь idёt o bezopasnosti, vopros takoй: skolьko voditeleй voobщe napravlяlosь na vneočerednыe medicinskie osmotrы, i rassmatrivaetsя li zdorovьe voditeleй kak realьnaя tema bezopasnosti ili tolьko kak opravdanie, kogda nužno pereložitь otvetstvennostь na rabotnika? Imenno poэtomu mы trebuem dokumentы. Imenno poэtomu mы trebuem faktы. Imenno poэtomu mы trebuem otvetstvennostь. I poэtomu mы obraщaemsя k rabotnikam GSP «Belgrad»: profsoюz — эto ne tot, kto rasprostranяet zaяvleniя direktora protiv rabotnika. Profsoюz — эto tot, kto v moment, kogda rabotniku gotovяt publičnый i disciplinarnый prigovor, stanovitsя meždu rabotnikom i sistemoй i trebuet pravdы. Teperь яsno vidno, kto яvlяetsя profsoюzom, a kto — «čaci».
Aleksič Neboйša predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii
NOW IT IS CLEAR WHO IS A TRADE UNION AND WHO IS A “ĆACI”
Following the statement of the acting director of JKP GSP “Belgrade”, Zoran Šarac, in which it is stated that the traffic accident near Branko’s Bridge was caused by the health condition of the bus driver, but also by alleged non-compliance with internal rules, the Union of Free Trade Unions of Serbia asks a clear question: Is it acceptable that a worker who, according to the director’s own statement, suffered a serious health incident while driving a bus, is immediately placed in the public context of guilt, disciplinary proceedings, misdemeanour and criminal charges? Is this how a man who has worked at JKP GSP “Belgrade” since 1995 should be treated? Is this how drivers should be treated — people who carry enormous responsibility every day, work under pressure, in difficult conditions, in a system where problems have been pushed under the carpet for years? That is precisely why the Union of Free Trade Unions of Serbia has today submitted an official Request for Access to Information of Public Importance to JKP GSP “Belgrade”. We are requesting documentation that should show what really happened on 4 June 2026, around 00:05, in Pop Lukina Street, involving a JKP GSP “Belgrade” vehicle that was being taken out of service and was heading towards the garage in New Belgrade. We request the following: 1. the prescribed route for the vehicle when being taken out of service and returning to the garage for the specified vehicle, or line, on the day of the accident, as well as the internal act by which those routes are prescribed; 2. the work order for the specified vehicle for the shift during which the accident occurred, with personal data of the driver anonymised if necessary; 3. data from the real-time vehicle tracking system for the specified vehicle during the night of 3/4 June 2026, in the critical period around 00:05, including the recorded route and time stamps; 4. information on whether the on-duty dispatch, control or other real-time management system registered the vehicle’s deviation from the prescribed route, when and how it reacted, with the relevant records provided; 5. the internal act, instruction or procedure regulating the actions of the dispatch or control centre in the event of a vehicle deviating from the prescribed route; 6. the workplace risk assessment act for the position of bus driver, in the part relating to identified risks and mandatory medical examinations, including the prescribed interval of periodic medical examinations for that workplace; 7. aggregate data, without personal data, on the number of drivers referred for control or extraordinary medical examinations in the period 2024–2026.
This is not empty politics. This is trade union work. While some share the director’s statements and remain silent when a worker is publicly placed under suspicion before the facts are established, the Union of Free Trade Unions of Serbia is asking for documents, procedures, vehicle tracking records, work orders, risk assessment acts and medical examination data. That is where the difference between a trade union and a “ćaci” becomes visible. “Ćaci” Miša Božić, president of the so-called Serbian Progressive Sloga, showed all of his “courage” by merely sharing the public statement of JKP GSP “Belgrade” acting director Zoran Šarac. That is the full extent of his trade union struggle. When he needs to call the president of the Union of Free Trade Unions of Serbia, Nebojša Aleksić, to insult, threaten and repeat like a parrot the words of the first sandwich-man of Serbian Progressive Sloga, Željko Veselinović — then he is brave. But when he needs to stand in defence of his colleague, a driver who suffered a serious health incident at work, behind the wheel of a bus — then he stays silent, shares the director’s statement and pretends to be a trade unionist. That is not a trade union. That is an extension of management. That is silence before the director and arrogance towards colleagues. That is Serbian Progressive Sloga in its purest form: brave in front of workers, submissive in front of management. The Union of Free Trade Unions of Serbia will not allow the health condition of one worker to be used as a pretext for intimidating all drivers of JKP GSP “Belgrade”. We will not allow wording to be pushed into the public sphere before the facts are established, wording that prepares the ground for disciplinary persecution of a worker. If the driver became ill, then the first question is: what is the system doing to protect drivers and passengers? If the issue is the route, then the question is: who monitored the vehicle’s movement in real time? If the issue is internal rules, then the question is: where are those rules, how are they applied, and are they applied equally to everyone? If the issue is safety, then the question is: how many drivers have actually been referred for extraordinary medical examinations, and is driver health treated as a real safety issue or only as an excuse when responsibility needs to be shifted onto the worker? That is why we are requesting documents. That is why we are requesting facts. That is why we are demanding accountability. And that is why we say to the workers of JKP GSP “Belgrade”: a trade union is not the one that shares the director’s statement against a worker. A trade union is the one that, at the moment when a public and disciplinary sentence is being prepared against a worker, stands between the worker and the system and demands the truth. Now it is clear who is a trade union and who is a “ćaci”.
Nebojša Aleksić President of the Union of Free Trade Unions of Serbia