VATROGASCI SU HEROJI SRBIJE

Savez slobodnih sindikata Srbije upućuje najdublje poštovanje i zahvalnost svim pripadnicima vatrogasno-spasilačkih jedinica koji su prethodnih dana, često na temperaturama opasnim po život i u uslovima izuzetnog rizika, branili ljude, kuće, šume, poljoprivredna dobra i infrastrukturu širom Srbije. Na sreću, u katastrofalnim požarima koji su pogodili našu zemlju nije bilo ljudskih žrtava. Veliki deo zasluga za to pripada upravo vatrogascima, spasiocima, pripadnicima policije i vojske, dobrovoljcima i svima koji su neposredno učestvovali u borbi sa vatrom. Ovi ljudi zaslužuju da ih Srbija nazove pravim imenom — herojima. Ali upravo poštovanje prema njihovom radu obavezuje nas da postavimo ozbiljno pitanje: da li smo kao država njima obezbedili sistem, broj ljudi, tehniku, avijaciju i preventivu koji odgovaraju klimatskim uslovima u kojima danas živimo? Činjenica da Srbija nije uspela da savlada požare ovih razmera isključivo sopstvenim kapacitetima, već je morala da zatraži značajnu međunarodnu pomoć, mora biti povod za ozbiljnu državnu analizu, a ne za političko prepucavanje. Međunarodna pomoć je dragocena i Srbija treba da sarađuje sa svima koji mogu da pomognu. Ali pomoć drugih država mora biti dodatni, treći nivo odbrane od katastrofe, a ne uslov bez kojeg ne možemo samostalno da kontrolišemo više velikih požara istovremeno. Klimatske promene više nisu pitanje budućnosti. Duži sušni periodi, ekstremne temperature i sve veći rizik od šumskih i poljskih požara zahtevaju da Srbija temeljno modernizuje sistem protivpožarne i spasilačke zaštite. Savez slobodnih sindikata Srbije zato predlaže pokretanje nacionalnog programa modernizacije vatrogasno-spasilačkog sistema. Smatramo da Srbiji trebaju dve velike vazduhoplovne protivpožarne baze — jedna u širem području Beograda, a druga u Nišu — sa mogućnošću brzog prebacivanja kapaciteta na celu teritoriju zemlje. Neophodno je postepeno formirati sopstvenu flotu protivpožarnih aviona različitih kategorija: najmanje šest velikih aviona tipa kanader, više lakših protivpožarnih aviona za brze intervencije i najmanje osam srednjih i teških helikoptera koji bi tokom požarne sezone imali protivpožarne zadatke kao prioritet. Srbija mora imati i mogućnost angažovanja jednog ili više velikih vazdušnih tankera za ekstremne situacije. Međutim, avijacija nije dovoljna. Predlažemo formiranje oko 40 snažnih regionalnih vatrogasno-spasilačkih centara koji bi pokrivali više susednih opština i bili sposobni da u najkraćem roku upute veliki broj ljudi i tehnike na bilo koju kritičnu tačku. Svaki takav centar morao bi da raspolaže terenskim vatrogasnim vozilima, velikim cisternama, tehničko-spasilačkim vozilima, komandno-komunikacionim sistemima, dronovima i drugom savremenom opremom. Cilj Srbije mora biti i značajno povećanje broja profesionalnih vatrogasaca-spasilaca, uz jačanje dobrovoljnih vatrogasnih društava i sistema civilne zaštite. Ali najjeftiniji i najuspešniji požar jeste onaj koji nije ni dobio priliku da se razvije. Zato je neophodna nacionalna mreža za rano otkrivanje požara — termalne kamere, bespilotne letelice, satelitsko praćenje, stalni nadzor najugroženijih područja, protivpožarni putevi i proseci, rezervoari za vodu, redovno uklanjanje suve vegetacije i jasno definisani protokoli za periode ekstremnog rizika. Srbija mora da bude sposobna da požar otkrije dok je mali, da prvu jedinicu uputi u roku od nekoliko minuta i da vazdušne snage budu iznad požarišta pre nego što se vatra proširi na stotine ili hiljade hektara. Ne predlažemo ovo zato što naši vatrogasci nisu uradili svoj posao. Naprotiv. Predlažemo to upravo zato što su oni, često sa ograničenim resursima i pod ogromnim opterećenjem, još jednom pokazali koliko vrede. Država koja svoje vatrogasce naziva herojima mora im obezbediti uslove dostojne heroja. To nije trošak. To je ulaganje u živote ljudi, imovinu, šume, poljoprivredu, infrastrukturu i nacionalnu bezbednost Republike Srbije.

Aleksić Nebojša predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

POŽARNЫE — GEROI SERBII

Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii vыražaet glubokoe uvaženie i blagodarnostь vsem sotrudnikam požarno-spasatelьnыh podrazdeleniй, kotorыe v poslednie dni, začastuю pri opasnыh dlя žizni temperaturah i v usloviяh črezvыčaйnogo riska, zaщiщali lюdeй, doma, lesa, selьskohozяйstvennыe ugodья i infrastrukturu po vseй Serbii. K sčastью, katastrofičeskie požarы, ohvativšie našu stranu, ne priveli k čelovečeskim žertvam. Značitelьnaя zasluga v эtom prinadležit požarnыm, spasatelяm, sotrudnikam policii i armii, dobrovolьcam i vsem tem, kto neposredstvenno učastvoval v borьbe s ognёm. Эti lюdi zasluživaюt togo, čtobы Serbiя nazыvala ih nastoящim imenem — geroяmi. No imenno uvaženie k ih trudu obяzыvaet nas postavitь serьёznый vopros: obespečilo li gosudarstvo эtim lюdяm sistemu, čislennostь personala, tehniku, aviaciю i profilaktičeskie merы, sootvetstvuющie klimatičeskim usloviяm, v kotorыh mы segodnя živёm? Tot fakt, čto Serbiя ne smogla spravitьsя s požarami takogo masštaba isklюčitelьno sobstvennыmi silami i bыla vыnuždena obratitьsя za značitelьnoй meždunarodnoй pomoщью, dolžen statь povodom dlя serьёznogo gosudarstvennogo analiza, a ne dlя političeskih sporov. Meždunarodnaя pomoщь črezvыčaйno važna, i Serbiя dolžna sotrudničatь so vsemi, kto sposoben pomočь. Odnako pomoщь drugih gosudarstv dolžna bыtь dopolnitelьnыm, tretьim urovnem zaщitы ot katastrofы, a ne usloviem, bez kotorogo strana ne sposobna samostoяtelьno kontrolirovatь neskolьko krupnыh požarov odnovremenno. Izmenenie klimata bolьše ne яvlяetsя voprosom buduщego. Bolee prodolžitelьnыe periodы zasuhi, эkstremalьnыe temperaturы i rastuщiй risk lesnыh i polevыh požarov trebuюt fundamentalьnoй modernizacii sistemы požarnoй i spasatelьnoй zaщitы Serbii. Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii predlagaet načatь nacionalьnuю programmu modernizacii požarno-spasatelьnoй sistemы. Mы sčitaem, čto Serbii neobhodimы dve krupnыe aviacionnыe protivopožarnыe bazы — odna v raйone Belgrada, drugaя v Niše — s vozmožnostью bыstrogo perebrosa sil na vsю territoriю stranы. Neobhodimo postepenno sformirovatь sobstvennый park protivopožarnoй aviacii različnыh kategoriй: ne menee šesti krupnыh samolёtov tipa Canadair, neskolьko bolee lёgkih protivopožarnыh samolёtov dlя bыstrыh intervenciй i ne menee vosьmi srednih i tяžёlыh vertolёtov, dlя kotorыh v požaroopasnый sezon borьba s ognёm dolžna statь prioritetnoй zadačeй. Serbiя takže dolžna imetь vozmožnostь zadeйstvovatь odin ili neskolьko tяžёlыh vozdušnыh tankerov v črezvыčaйnыh situaciяh. Odnako odnoй aviacii nedostatočno. Mы predlagaem sozdatь okolo 40 moщnыh regionalьnыh požarno-spasatelьnыh centrov, každый iz kotorыh obslužival bы neskolьko sosednih municipalitetov i bыl sposoben v kratčaйšie sroki napravitь značitelьnыe silы i tehniku v lюbuю kritičeskuю točku. Každый takoй centr dolžen raspolagatь specializirovannыmi vnedorožnыmi požarnыmi mašinami, krupnыmi avtocisternami, tehničeskimi spasatelьnыmi avtomobilяmi, komandno-kommunikacionnыmi sistemami, bespilotnыmi letatelьnыmi apparatami i drugim sovremennыm oborudovaniem. Serbiя dolžna takže značitelьno uveličitь čislo professionalьnыh požarnыh-spasateleй, odnovremenno ukreplяя dobrovolьnыe požarnыe obщestva i sistemu graždanskoй zaщitы. No samый dešёvый i samый uspešno potušennый požar — эto tot, kotoromu ne dali vozmožnosti razgoretьsя. Poэtomu neobhodima nacionalьnaя sistema rannego obnaruženiя požarov: teplovizionnыe kamerы, bespilotniki, sputnikovый monitoring, postoяnnoe nablюdenie za naibolee uяzvimыmi territoriяmi, protivopožarnыe dorogi i proseki, rezervuarы s vodoй, regulяrnoe udalenie suhoй rastitelьnosti i čёtkie protokolы deйstviй v periodы črezvыčaйnoй požarnoй opasnosti. Serbiя dolžna bыtь sposobna obnaružitь požar, poka on eщё mal, napravitь pervoe podrazdelenie v tečenie neskolьkih minut i podnяtь aviaciю do togo, kak ogonь rasprostranitsя na sotni ili tыsяči gektarov. Mы predlagaem vsё эto ne potomu, čto naši požarnыe ploho vыpolnili svoю rabotu. Naoborot. Mы predlagaem эto imenno potomu, čto oni, začastuю raspolagaя ograničennыmi resursami i rabotaя pod ogromnoй nagruzkoй, eщё raz dokazali svoю cennostь. Gosudarstvo, nazыvaющee svoih požarnыh geroяmi, obяzano obespečitь im usloviя, dostoйnыe geroev. Эto ne rashod. Эto investiciя v čelovečeskie žizni, imuщestvo, lesa, selьskoe hozяйstvo, infrastrukturu i nacionalьnuю bezopasnostь Respubliki Serbiя.

Aleksič Neboйša predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

FIREFIGHTERS ARE THE HEROES OF SERBIA

The Free Trade Unions Alliance of Serbia expresses its deepest respect and gratitude to all members of Serbia’s fire and rescue services who, over the past days, often working in life-threatening temperatures and under extreme risk, have defended people, homes, forests, agricultural land and infrastructure across the country. Fortunately, the catastrophic fires that have affected Serbia have not resulted in loss of human life. A major part of the credit belongs to firefighters, rescuers, members of the police and armed forces, volunteers and everyone who has directly taken part in fighting the fires. These people deserve to be called what they truly are — heroes. But respect for their work also obliges us to ask a serious question: has the state provided them with the system, personnel, equipment, aviation and preventive capacity required by the climatic conditions in which we now live? The fact that Serbia was unable to bring fires of this scale under control solely with its own capacities and had to request substantial international assistance must become a reason for serious institutional analysis, not political point-scoring. International assistance is valuable, and Serbia should cooperate with every country willing and able to help. However, assistance from other states should represent a third and additional line of defence in an extreme disaster, rather than a condition without which Serbia cannot independently control several major fires at the same time. Climate change is no longer a question for the future. Longer droughts, extreme temperatures and an increasing risk of forest and grassland fires require Serbia to fundamentally modernise its fire and rescue system. The Free Trade Unions Alliance of Serbia therefore proposes the launch of a national programme for the modernisation of Serbia’s fire and rescue capacities. We believe Serbia needs two major aerial firefighting bases — one in the wider Belgrade area and another in Niš — capable of rapidly deploying aircraft throughout the country. Serbia should gradually establish its own diversified firefighting fleet: at least six large Canadair-type water-bombing aircraft, several lighter firefighting aircraft for rapid initial response, and at least eight medium and heavy helicopters whose primary mission during the high-risk fire season would be aerial firefighting. Serbia should also have the ability to deploy one or more large aerial tankers during extreme emergencies. Aircraft alone, however, are not enough. We propose the establishment of approximately 40 strong regional fire and rescue centres, each covering several neighbouring municipalities and capable of rapidly deploying significant personnel and equipment to any critical location. Each regional centre should be equipped with specialised off-road firefighting vehicles, large water tankers, technical rescue vehicles, modern command and communications systems, drones and other necessary equipment. Serbia should also substantially increase the number of professional firefighters and rescuers, while strengthening volunteer fire brigades and the broader civil protection system. Yet the cheapest and most successfully extinguished fire is the one that was never allowed to develop. Serbia therefore needs a national early-warning and detection network incorporating thermal cameras, drones, satellite monitoring, permanent surveillance of high-risk areas, maintained fire roads and firebreaks, strategic water reservoirs, systematic removal of dry vegetation and clearly defined emergency protocols for periods of extreme fire danger. Serbia must be capable of detecting a fire while it is still small, dispatching the first unit within minutes and putting aircraft over the fire before it expands across hundreds or thousands of hectares. We are not proposing these measures because our firefighters failed to do their job. Quite the opposite. We are proposing them precisely because, often with limited resources and under enormous pressure, Serbia’s firefighters have once again demonstrated their courage, professionalism and value. A state that calls its firefighters heroes must provide them with conditions worthy of heroes. This is not an expense. It is an investment in human lives, property, forests, agriculture, infrastructure and the national security of the Republic of Serbia.

Aleksić Nebojša President of the Free Trade Unions Alliance of Serbia