Vučić u raljama mafije

Najveća opasnost u noći između 25. i 26. oktobra mogla bi da bude pokušaj da se opstanak jedne vlasti proglasi važnijim od života građana i njihove izborne volje.

Moja politička ocena je da je Vučić, u nastojanju da postane srpski Don Korleone, izgradio sistem lične lojalnosti koji sada može da ga drži u sopstvenim kandžama. Mrežu partijske moći, privilegija i zaštite od odgovornosti nazivam SNS mafijom. Ta ocena nije optužba protiv svakog člana ili birača SNS-a, već protiv načina vladanja u kojem se država tretira kao privatni posed.

Moguć je scenario u kojem bi Vučić prihvatio predaju vlasti ako bi verovao da ga čeka povlačenje poput Mila Đukanovića u Crnoj Gori, uz garancije lične sigurnosti. Nemamo dokaz da on takve garancije traži ili da mu ih neko nudi. Ali politički izlaz za jednog čoveka ne mora biti prihvatljiv onima čiji opstanak zavisi od zaštite čitavog sistema.

Za one koji su počinili krivična dela, gubitak vlasti mogao bi da otvori put ka istragama, suđenjima i robiji. Njihova logika mogla bi da stane u rečenicu: „Ako tonemo — tonemo svi. Ili neće potonuti niko.“ To nije potvrđena poruka Vučiću, već moja ocena opasnosti koju stvara sistem zajedničkih interesa i međusobnog ucenjivanja.

Zato mirna predaja vlasti ne sme da se uzme zdravo za gotovo. U izbornoj noći treba biti spreman na moguće pritiske, zastrašivanje, provokacije i pokušaje osporavanja rezultata. Pripremljenost znači kontrolu, dokaze i pribranost.

Posebna odgovornost leži na čelnicima policije i službi bezbednosti. Njihova dužnost je da štite građane, zakon i izborni proces. Nijedan partijski interes ne opravdava nasilje. Lična lojalnost političaru ne može biti iznad službene odgovornosti.

Od zdravog razuma građana, odgovornosti političkih aktera i postupanja bezbednosnih struktura u velikoj meri zavisiće hoće li 25. oktobar biti praznik demokratije ili dan nacionalne tragedije.

Glasajmo, kontrolišimo, sačuvajmo dokaze i ne nasedajmo na provokacije. Nijedan građanin ne sme postati žrtva tuđeg straha od gubitka vlasti.

Srbija nije ničija privatna imovina. Njeni građani nisu taoci. Izborni poraz mora da znači predaju vlasti, a krivična odgovornost mora da se utvrđuje pred nezavisnim institucijama.

Aleksić Nebojša, predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

Vučič v tiskah mafii

Samoй bolьšoй opasnostью v nočь s 25 na 26 oktяbrя možet statь popыtka obъяvitь sohranenie odnoй vlasti bolee važnыm, čem žiznь graždan i ih volя, vыražennaя na vыborah.

Po moeй političeskoй ocenke, Vučič, stremяsь statь serbskim Donom Korleone, sozdal sistemu ličnoй predannosti, kotoraя teperь sposobna deržatь ego v sobstvennыh kogtяh. Setь partiйnoй vlasti, privilegiй i zaщitы ot otvetstvennosti я nazыvaю mafieй Serbskoй progressivnoй partii. Эta ocenka ne яvlяetsя obvineniem protiv každogo člena ili izbiratelя partii. Ona napravlena protiv sposoba upravleniя, pri kotorom gosudarstvo vosprinimaetsя kak častnaя sobstvennostь.

Vozmožen scenariй, pri kotorom Vučič soglasilsя bы peredatь vlastь, esli bы rassčitыval na uhod, podobnый uhodu Milo Džukanoviča v Černogorii, s garantiяmi ličnoй bezopasnosti. U nas net dokazatelьstv togo, čto on trebuet takih garantiй ili čto kto-to ih predlagaet. No političeskiй vыhod dlя odnogo čeloveka možet okazatьsя nepriemlemыm dlя teh, čьё vыživanie zavisit ot zaщitы vseй sistemы.

Dlя lюdeй, soveršivših prestupleniя, poterя vlasti možet otkrыtь putь k rassledovaniяm, sudebnыm processam i tюrьme. Ih logika mogla bы umestitьsя v odnoй fraze: «Esli idёm ko dnu — to vse vmeste. Ili ne utonet nikto». Эto ne podtverždёnnoe poslanie Vučiču, a moя ocenka opasnosti, kotoruю sozdaёt sistema obщih interesov i vzaimnogo šantaža.

Poэtomu mirnuю peredaču vlasti nelьzя sčitatь samo soboй razumeющeйsя. V nočь vыborov neobhodimo bыtь gotovыmi k vozmožnomu davleniю, zapugivaniю, provokaciяm i popыtkam osporitь rezulьtatы. Gotovnostь označaet nablюdenie, dokazatelьstva i vыderžku.

Osobaя otvetstvennostь ležit na rukovoditelяh policii i služb bezopasnosti. Ih obяzannostь — zaщiщatь graždan, zakon i izbiratelьnый process. Nikakoй partiйnый interes ne opravdыvaet nasilie. Ličnaя predannostь politiku ne možet stoяtь vыše služebnoй otvetstvennosti.

Ot zdravogo smыsla graždan, otvetstvennosti političeskih učastnikov i deйstviй silovыh struktur vo mnogom budet zavisetь, stanet li 25 oktяbrя prazdnikom demokratii ili dnёm nacionalьnoй tragedii.

Progolosuem, obespečim nablюdenie, sohranim dokazatelьstva i ne poddadimsя na provokacii. Ni odin graždanin ne dolžen statь žertvoй čužogo straha pered potereй vlasti.

Serbiя ne яvlяetsя čьeй-libo častnoй sobstvennostью. Eё graždane — ne založniki. Poraženie na vыborah dolžno označatь peredaču vlasti, a ugolovnuю otvetstvennostь dolžnы ustanavlivatь nezavisimыe gosudarstvennыe institutы.

Aleksič Neboйša, predsedatelь Soюza svobodnыh profsoюzov Serbii

Vučić in the Mafia’s Grip

The greatest danger on the night of October 25–26 could be an attempt to place the survival of those in power above citizens’ lives and their electoral choice.

My political assessment is that Vučić, in his ambition to become Serbia’s Don Corleone, built a system of personal loyalty that can now hold him in its own claws. I call this network of party power, privilege and protection from accountability the SNS mafia. This assessment does not accuse every SNS member or voter. It condemns a method of government that treats the state as private property.

One possible scenario is that Vučić would accept a transfer of power if he believed he could step aside as Milo Đukanović did in Montenegro, with guarantees of personal safety. We have no evidence that he is seeking such guarantees or that anyone is offering them. But a political exit for one man may be unacceptable to those whose survival depends on the protection of the entire system.

For people who have committed crimes, losing power could open the way to investigations, trials and imprisonment. Their logic could be summed up in one sentence: “If we go down, we all go down. Or nobody does.” This is not a verified message to Vučić. It is my assessment of the danger created by shared interests and mutual blackmail.

A peaceful transfer of power therefore cannot be taken for granted. On election night, we must be prepared for possible pressure, intimidation, provocation and attempts to dispute the results. Preparedness means monitoring, evidence and composure.

Police and security service leaders bear particular responsibility. Their duty is to protect citizens, the law and the electoral process. No party interest justifies violence. Personal loyalty to a politician cannot override professional responsibility.

Whether October 25 becomes a celebration of democracy or a day of national tragedy will depend to a significant extent on citizens’ good judgment, the responsibility of political actors and the conduct of the security institutions.

Let us vote, monitor the process, preserve evidence and resist provocation. No citizen must become a victim of someone else’s fear of losing power.

Serbia is nobody’s private property. Its citizens are not hostages. Electoral defeat must mean a transfer of power, while criminal responsibility must be established by independent institutions.

Aleksić Nebojša, President of the Union of Free Trade Unions of Serbia