ŽELJKO, KO JE PLATIO RADNIČKU PARTIJU — I KO PLAĆA DEDINJE?

Željko Veselinović je prilikom pokretanja Radničke partije javno tvrdio da USS „Sloga“ ima između 70.000 i 80.000 članova i najavljivao da će 10.000 potpisa potrebnih za registraciju stranke biti prikupljeno „u rekordnom roku“. Umesto rekordnog roka, sam Veselinović je kasnije saopštio da je prikupljanje potpisa trajalo 379 dana. Tu počinje prosta matematika. Savez slobodnih sindikata Srbije je, na osnovu javno dostupnih finansijskih podataka i procene prihoda od članarina, ranije izneo procenu da je broj stvarno finansijski aktivnih članova „Sloge“ mnogo bliži redu veličine od oko 3.000 nego desetinama hiljada. To nije službeno utvrđen broj. To je procena. A procena se veoma lako obara: objavite koliko članova redovno plaća članarinu i koliki su ukupni godišnji prihodi „Sloge“ od članarina. Međutim, zatim dolazi mnogo ozbiljnije pitanje — novac potreban za osnivanje Radničke partije. Za osnivanje političke stranke potrebno je najmanje 10.000 osnivača sa overenim potpisima. Sam Veselinović je nakon registracije Radničke partije javno izjavio da je čitav proces registracije koštao između 35.000 i 40.000 evra. Ko je to platio? Radnička partija je tek rešenjem od 27. aprila 2026. godine upisana u Registar političkih stranaka pod brojem 136. Prema Zakonu o političkim strankama, politička stranka stiče status pravnog lica danom upisa u Registar. To znači da tokom prikupljanja potpisa 2024. i 2025. godine Radnička partija nije mogla da plaća te troškove u svoje ime kao registrovano pravno lice, jer kao pravno lice još nije postojala. Zato pitamo: Ko je plaćao? Fizička lica? Koja? Da li je plaćao USS „Sloga“? Sa kojeg računa i po kom pravnom i knjigovodstvenom osnovu? Sindikat i politička stranka nisu jedno pravno lice samo zato što im je predsednik isti čovek. Posle registracije Radničke partije zakon je još jasniji. Član 12 Zakona o finansiranju političkih aktivnosti izričito zabranjuje finansiranje političkog subjekta od strane sindikata. Član 9 istog zakona propisuje da prilog nije samo novac. Prilog može biti poklon, besplatna usluga ili usluga pružena pod uslovima koji odstupaju od tržišnih. Član 13 zabranjuje davanje priloga političkom subjektu preko trećeg lica i prikrivanje identiteta davaoca ili iznosa priloga. Zakon takođe propisuje da se davanje čija vrednost na godišnjem nivou pređe jednu prosečnu mesečnu zaradu javno objavljuje na internet stranici političkog subjekta u roku od osam dana. I zato dolazimo do drugog pitanja: Ko plaća prostorije na adresi Rajka Mitića 14a na Dedinju, koje su u javnosti predstavljene kao prostor „Sloge“ i Radničke partije? Ako ih plaća Radnička partija — iz kojih prihoda? Ako ih plaća USS „Sloga“ — šta tačno plaća sindikat i po kom osnovu politička stranka koristi prostor čije troškove snosi sindikalna organizacija? Ako je prostor besplatno ili po netržišnoj ceni ustupljen Radničkoj partiji — ko ga je ustupio i kako je to evidentirano? Ako postoji sponzor — ko je sponzor? To nije trač. To nije privatna stvar. Finansiranje političke organizacije je pitanje javnog interesa. Savez slobodnih sindikata Srbije će zato nadležnim organima Republike Srbije, koji raspolažu relevantnom dokumentacijom, uputiti zahteve u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Tražićemo dokumentaciju kojom državni organi raspolažu o postupku registracije, finansijskom izveštavanju i drugim relevantnim činjenicama koje po zakonu mogu biti dostupne javnosti. Zakon o slobodnom pristupu informacijama omogućava građanima i pravnim licima da od organa javne vlasti traže informacije i dokumenta kojima ti organi raspolažu. Paralelno sa tim, Savez će izvršiti analizu javno dostupnih finansijskih podataka, podataka o računima, godišnjih finansijskih izveštaja, raspoloživih podataka APR-a, NBS-a i izveštaja i evidencija nadležnih institucija. Gde javni podaci otvore osnovano pitanje, od nadležnih državnih organa tražićemo da izvrše proveru u okviru svojih zakonskih ovlašćenja. Jer novac ostavlja trag. Zakonita uplata ima platioca. Zakonita isplata ima primaoca. Zakup ima ugovor. Donacija ima davaoca. Besplatno ustupanje prostora ima vlasnika i vrednost. Politički subjekti imaju zakonom propisane obaveze evidentiranja i izveštavanja, a Agencija za sprečavanje korupcije ima zakonska ovlašćenja za kontrolu njihovog finansiranja. I tu dolazimo do najvažnijeg pitanja. Nije ključno samo ko je platio 35.000 ili 40.000 evra. Nije ključno ni ko plaća jednu kancelariju na Dedinju. Ključno pitanje je: Da li iza tog novca postoji finansijer koji sutra očekuje politički ili sindikalni uticaj? Da li neko finansira političku i sindikalnu infrastrukturu da bi sutra, preko Radničke partije ili USS „Sloga“, sticao uticaj na nosioce javnih funkcija, državne institucije, javna preduzeća ili odluke Republike Srbije? Ko finansira politički subjekt ima pravo da bude predmet javnog interesovanja. A kada bi prikriveni finansijer pokušavao da novcem istovremeno stekne politički i sindikalni uticaj u institucijama države, to više ne bi bilo samo pitanje sindikalne politike ili stranačkog finansiranja. To bi bilo pitanje integriteta institucija Republike Srbije i pitanje od značaja za nacionalnu bezbednost Srbije. Posebno zato što Zakon o finansiranju političkih aktivnosti zabranjuje finansiranje političkih subjekata od strane stranih država i stranih fizičkih i pravnih lica, uz zakonom propisane izuzetke, kao i prikrivanje izvora finansiranja. Zato, Željko, pitanja ostaju jednostavna: Ko je platio osnivanje Radničke partije? Ko je finansirao prikupljanje i overu 10.000 potpisa? Ko danas plaća Dedinje? Da li USS „Sloga“ plaća bilo koji trošak koji koristi Radnička partija? Ako plaća — po kom pravnom osnovu? Ako postoje sponzori — ko su? Šta su dali? Koliko su dali? I šta zauzvrat očekuju? U javnosti postoje spekulacije da su strukture bliske SNS-u pomogle u prikupljanju potpisa za Radničku partiju. Savez to ne proglašava činjenicom bez dokaza. Ali upravo zato tražimo dokumenta. Jer ostaje očigledna protivrečnost: tvrditi da „Sloga“ ima desetine hiljada članova, najaviti da će potpisi biti prikupljeni rekordno brzo, a onda ih prikupljati 379 dana zahteva objašnjenje. Ili je stvarna organizaciona snaga „Sloge“ daleko manja od javno predstavljene, ili javnosti nije objašnjena cela finansijska i organizaciona konstrukcija nastanka Radničke partije. Dokumenta na sto. Finansijski izveštaji na sto. Ugovor za Dedinje na sto. Imena finansijera na sto, tamo gde zakon nalaže njihovo objavljivanje. I tema je završena.

Aleksić Nebojša predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

ŽELЬKO, KTO OPLATIL SOZDANIE RABOČEЙ PARTII — I KTO PLATIT ZA DEDINЬE?

Pri sozdanii Rabočeй partii Želьko Veselinovič publično zaяvlяl, čto profsoюz «Sloga» nasčitыvaet ot 70 000 do 80 000 členov i čto neobhodimыe dlя registracii partii 10 000 podpiseй budut sobranы «v rekordnыe sroki». V itoge, po slovam samogo Veselinoviča, sbor podpiseй prodolžalsя 379 dneй. Zdesь načinaetsя prostaя arifmetika. Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii ranee, analiziruя obщedostupnыe finansovыe dannыe i predpolagaemыe postupleniя ot členskih vznosov, ocenil čislo finansovo aktivnыh členov «Slogi» primerno v 3 000 čelovek, a ne v desяtki tыsяč. Эto ocenka, a ne oficialьno ustanovlennoe čislo. Oprovergnutь eё prosto: opublikovatь realьnoe čislo členov, regulяrno uplačivaющih vznosы, i godovoй dohod ot členskih vznosov. No suщestvuet bolee važnый vopros. Sam Veselinovič zaяvil, čto procedura sozdaniя Rabočeй partii stoila primerno 35 000–40 000 evro. Kto oplatil эti rashodы? Rabočaя partiя bыla zaregistrirovana tolьko 27 aprelя 2026 goda i imenno s momenta registracii priobrela status юridičeskogo lica. Sledovatelьno, vo vremя sbora podpiseй v 2024 i 2025 godah ona ne mogla oplačivatь rashodы ot svoego imeni kak zaregistrirovannoe юridičeskoe lico. Kto platil? Fizičeskie lica? Kakie imenno? Profsoюz «Sloga»? Na kakom pravovom i buhgalterskom osnovanii? Posle registracii partii situaciя stanovitsя eщё яsnee. Zakon Serbii o finansirovanii političeskoй deяtelьnosti prяmo zapreщaet finansirovanie političeskogo subъekta profsoюzami. Požertvovaniem sčitaetsя ne tolьko denežnый perevod, no takže podarok, besplatnaя usluga ili usluga, okazannaя ne na rыnočnыh usloviяh. Zakon zapreщaet peredavatь požertvovanie čerez tretьih lic i skrыvatь ličnostь finansiruющego lica ili razmer požertvovaniя. Krupnыe požertvovaniя podležat publičnomu raskrыtiю na saйte političeskogo subъekta. Poэtomu voznikaet eщё odin vopros: Kto oplačivaet pomeщenie po adresu Raйko Mitiča, 14a, Dedinьe? Esli Rabočaя partiя — otkuda sredstva? Esli «Sloga» — na kakom osnovanii političeskaя partiя polьzuetsя pomeщeniem, rashodы na kotoroe nesёt profsoюz? Esli pomeщenie predostavleno besplatno ili deševle rыnočnoй stoimosti — kto ego predostavil i kakim obrazom эto otraženo v finansovoй dokumentacii? Esli suщestvuet sponsor — kto on? Soюz svobodnыh profsoюzov Serbii napravit zaprosы sootvetstvuющim gosudarstvennыm organam v sootvetstvii s Zakonom o svobodnom dostupe k informacii obщestvennogo značeniя i zatrebuet dokumentы, kotorыmi эti organы raspolagaюt i kotorыe v sootvetstvii s zakonom dostupnы obщestvennosti. Odnovremenno Soюz provedёt analiz obщedostupnыh finansovыh dannыh, svedeniй o sčetah, finansovoй otčёtnosti i dannыh gosudarstvennыh reestrov. Tam, gde эti dannыe dadut osnovaniя dlя proverki, Soюz obratitsя k kompetentnыm gosudarstvennыm organam s trebovaniem provesti kontrolь v predelah ih polnomočiй. Potomu čto dviženie deneg ostavlяet dokumentalьnый sled. U plateža estь platelьщik. U vыplatы estь polučatelь. U arendы estь dogovor. U požertvovaniя estь daritelь. U besplatno predostavlennogo pomeщeniя estь sobstvennik i эkonomičeskaя stoimostь. A finansirovanie političeskih subъektov nahoditsя pod kontrolem Agentstva po predotvraщeniю korrupcii. I zdesь voznikaet glavnый vopros. Delo uže ne tolьko v tom, kto oplatil 35 000–40 000 evro. I ne tolьko v tom, kto oplačivaet odin ofis na Dedinьe. Glavnый vopros zaklюčaetsя v sleduющem: suщestvuet li finansovый pokrovitelь, kotorый zavtra rassčitыvaet polučitь političeskoe ili profsoюznoe vliяnie? Možet li kto-libo, finansiruя političeskuю ili profsoюznuю infrastrukturu, stremitьsя čerez Rabočuю partiю ili «Slogu» vliяtь na gosudarstvennыe institutы, gosudarstvennыe predpriяtiя, dolžnostnыh lic ili rešeniя Respubliki Serbiя? Esli skrыtoe finansirovanie ispolьzuetsя dlя priobreteniя odnovremenno političeskogo i profsoюznogo vliяniя v gosudarstvennыh institutah, эto uže ne tolьko vopros partiйnoй ili profsoюznoй politiki. Эto vopros celostnosti gosudarstvennыh institutov i vopros, imeющiй značenie dlя nacionalьnoй bezopasnosti Respubliki Serbiя. Poэtomu voprosы ostaюtsя prostыmi: Kto oplatil sozdanie Rabočeй partii? Kto finansiroval sbor i zaverenie 10 000 podpiseй? Kto oplačivaet pomeщenie na Dedinьe? Finansiruet li «Sloga» rashodы, kotorыmi polьzuetsя Rabočaя partiя? Esli da — na kakom osnovanii? Esli suщestvuюt sponsorы — kto oni? Čto oni predostavili? Kakova stoimostь ih pomoщi? I čego oni ožidaюt vzamen? V publičnom prostranstve suщestvuюt predpoloženiя, čto strukturы, blizkie k SNS, pomogli pri sbore podpiseй. Mы ne obъяvlяem эti predpoloženiя faktom bez dokazatelьstv. Imenno poэtomu mы trebuem dokumentы. Zaяvlяtь o desяtkah tыsяč členov, obeщatь rekordno bыstrый sbor podpiseй, a zatem sobiratь ih 379 dneй — эto protivorečie, kotoroe trebuet obъяsneniя. Libo realьnaя organizacionnaя sila «Slogi» značitelьno menьše publično zaяvlennoй, libo obщestvennosti ne rasskazana vsя finansovaя i organizacionnaя istoriя sozdaniя Rabočeй partii. Dokumentы na stol. Finansovыe otčёtы na stol. Dogovor po Dedinью na stol. Imena finansiruющih lic — tam, gde zakon trebuet ih raskrыtiя, — na stol. I vopros budet zakrыt.

Aleksić Nebojša predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije

ŽELJKO, WHO PAID FOR THE WORKERS’ PARTY — AND WHO IS PAYING FOR DEDINJE?

When launching the Workers’ Party, Željko Veselinović publicly claimed that the Sloga trade union had between 70,000 and 80,000 members and announced that the 10,000 signatures required to register the party would be collected “in record time.” According to Veselinović himself, the process ultimately lasted 379 days. That is where the arithmetic begins. The Confederation of Free Trade Unions of Serbia previously examined publicly available financial information and estimated that the number of financially active Sloga members may be closer to around 3,000 than to tens of thousands. That is an estimate, not an officially established figure. It is easy to disprove: publish the actual number of members regularly paying dues and the total annual income received from membership fees. There is, however, a more serious question. Veselinović himself stated that the registration process for the Workers’ Party cost approximately €35,000–€40,000. Who paid for it? The Workers’ Party was entered into the Register of Political Parties only on 27 April 2026, when it acquired legal personality as a registered political party. Therefore, while signatures were being collected during 2024 and 2025, the Workers’ Party could not have paid those expenses in its own name as a registered legal entity. So who did? Private individuals? Which individuals? USS Sloga? From which account and on what legal and accounting basis? After the Workers’ Party was registered, Serbian law became even clearer. Article 12 of the Law on Financing Political Activities expressly prohibits financing a political subject by a trade union. A contribution is not limited to cash. The law also treats gifts and services provided free of charge or under non-market conditions as contributions. The law prohibits contributions through third parties and the concealment of the identity of a donor or the amount contributed. Contributions exceeding the statutory public-disclosure threshold must also be published on the political subject’s website. That brings us to another question. Who pays for the premises at 14a Rajka Mitića Street in Dedinje? If the Workers’ Party pays — where does the money come from? If Sloga pays — on what basis is a political party using premises whose costs are covered by a trade union? If the premises are provided free of charge or below market value — who provides them and how is that benefit recorded? If there is a sponsor — who is that sponsor? The Confederation of Free Trade Unions of Serbia will submit requests to the competent public authorities under the Law on Free Access to Information of Public Importance, seeking relevant documentation held by those authorities and legally available to the public. At the same time, the Confederation will conduct an analysis of publicly available financial information, account information, financial statements and relevant public registers. Where those records raise a substantiated question, we will request that the competent state authorities conduct the appropriate review within their statutory powers. Money leaves a documentary trail. A lawful payment has a payer. A lawful disbursement has a recipient. A lease has a contract. A donation has a donor. Free use of property has an owner and an economic value. And Serbian law provides for institutional oversight of political financing by the Agency for the Prevention of Corruption. This brings us to the central question. The real issue is no longer merely who paid €35,000–€40,000. Nor is it merely who pays for one office in Dedinje. The key question is: Is there a financier who expects political or trade-union influence in return? Could a financier use support for political and trade-union infrastructure to seek influence, through the Workers’ Party or USS Sloga, over public officials, state institutions, public enterprises or decisions of the Republic of Serbia? Where concealed financing is used to acquire simultaneous political and trade-union influence within state institutions, the matter goes beyond ordinary party or union politics. It becomes an issue concerning the integrity of the institutions of the Republic of Serbia and an issue of relevance to Serbia’s national security. This is especially important because Serbian law restricts and, in a number of cases, expressly prohibits particular sources of political financing, including financing by trade unions and by foreign states and foreign natural or legal persons, subject to the statutory exceptions. So, Željko, the questions remain simple: Who paid for the creation of the Workers’ Party? Who financed the collection and certification of the 10,000 signatures? Who pays for the Dedinje premises? Does USS Sloga cover any expense from which the Workers’ Party benefits? If so, on what legal basis? If sponsors exist — who are they? What did they provide? What was its value? And what do they expect in return? There has been public speculation that structures close to SNS assisted with the collection of signatures for the Workers’ Party. The Confederation does not present that allegation as fact without evidence. That is precisely why we are asking for documents. Claiming tens of thousands of trade-union members, promising record-speed collection of signatures and then spending 379 days collecting them creates an obvious contradiction that requires an explanation. Either Sloga’s real organizational strength is substantially smaller than publicly presented, or the public has not yet been told the complete financial and organizational story behind the creation of the Workers’ Party. Put the documents on the table. Put the financial records on the table. Put the Dedinje agreement on the table. Put the names of financiers on the table wherever the law requires their disclosure. And the matter is closed.

Aleksić Nebojša predsednik Saveza slobodnih sindikata Srbije